Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Liječenje i bolest otimaju se o svaku krpicu vremena; a bolesnik ne zna da li ono radi za jedno ili za drugo. I u tome protječu, s početka sporo, sasvim sporo, dani.
Sad ne promiču više dani nego sedmice. A još nešto kasnije, mjeseci. Bolesnik se nada da ti mjeseci protječu u prilog ozdravljenju, ne u prilog bolesti. I u toj neizvjesnosti ide se prema nekom ishodu.
Ima časova kad protek vremena doživljujem kao grdne kvantume sabijene prostornosti što protječu nad mojom glavom; tako hučno, da im oćutim vjetar na licu.
Neka mnome protječu osjećanja, neka zabljesnu osjeti kao ribice što srebrnasto strugnu vodom pa nestanu. Golo osjećanje bivstvovanja.