Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Muž joj onda podviknu da, valjda, ni ta devojčura nije najgora! Čemu taj razgovor? Toliki ljudi njihovi, ovde, u zimi, prozebli, u nevolji, a ona, eto, samo misli na tu Birčansku, a za svog muža – da se batrga po svetu, samo da bi mogao švaler
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
I dok su starci, prozebli i mokri, stajali nepomično, na blatnjavom bregu, dotle su žene sa decom, i psi, trčali duž obronka strme obale, jaučući
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Kiša je prestala da pada i izvedrilo se. Ali zemlja je pištala pod našim nogama. Bilo je hladno. Neispavani i prozebli, mokrih nogu, stajali smo naježeni, čekajući naredbu za pokret.
Šljapkaju vojnici po vlažnoj zemlji, mokri i prozebli... Niko vatru ne sme da založi. Sedimo tako i ćutimo pred teškom neizvesnošću...
I da vide da se bar neko stara o njima u ovoj mračnoj i strašnoj noći. Prozebli i prokisli, pribili se uza zemlju i čekali... Bilo je nečeg velikog u ovim malim ljudima. Zora se teško rađala.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Zatim ruganje i potsmeh. Izgubljeno je nekoliko hiljada dinara. Na našem brodu je ćutanje. Ljudi lepljivi od blata, mokri, prozebli, sede pod jednim fenjerom. Ja zamišljam kako to mora izgledati zimi.