Upotreba reči proznoj u književnim delima


Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Pribaković, H., „Božićne gatalice“, Kića, 52, Niš 1908. Prodanović, J., „O proznoj narodnoj književnosti“, u: Antologija narodnih pripovedaka, SKZ, Beograd 1951. Prodanović, J.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

književnoj vrednosti naše narodne pripovetke zaostaju iza narodnih pesama“ — kaže on na samom početku svog eseja o proznoj narodnoj književnosti, štampanog kao predgovor njegovoj Antologiji narodnih pripovedaka (Beograd 1951, izdanje SKZ).

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

do Šantića, Rakića i Dučića, onda bi prirodno bilo očekivati da će se u njemu sintaksa znatno približiti običnoj ili proznoj sintaksi. Stih Miloša Crnjanskog baš takva naša očekivanja izneverava.

A što je najneobičnije, i za nas najvažnije, mesto da se sintaksa u stihu približi proznoj sintaksi, kod Crnjanskog se sintaksa u prozi približava stihovnoj sintaksi.

Ali pravu meru te protivnosti osećamo tek u proznoj rečenici Seoba, gde pri čitanju najpre pada u oči neobična upotreba zareza.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti