Upotreba reči prozorčiću u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Kad je stigao tamo, već se počelo smrkavati, nigde žive duše... Samo jedna svećica škilji na školskome prozorčiću. On pogleda kroz jednu rupicu na pendžerliji, vide onde učitelja gde nešto šije, a duboko se zamislio.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Jednom drhtavom rukom on razvali onaj tanki drveni kapčić na lenjirastom prozorčiću, te uđe nešto svetlosti, pa zasenjenim očima koje su ga bolele, pogleda pred sobom.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Kapci, na jedinom prozorčiću, behu zaklopljeni, i samo nekoliko sjajnih zrakova prodirahu kroz pukotine stara drveta. To mu behu jedini glasnici

Mrzi me da gledam očima pandure... Kako bi bilo da spavam?... Jes’, ko će ti sad zaspati !« Postoja još malo na svome prozorčiću, pa, kad vide da niko ne prolazi, a i noge ga zaboleše, siđe i ode opet na slamu.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Lazo, sredivši se, priđe k njoj. Oboje priđu k prozorčiću otkud izvanka dolazi tračak jutarnje sive svjetlosti. — Malo sam spavala, — tuži mu se.

Jedne ljetnje noći, a već se bjaše troje djece narodilo, ustade Marko prvo svanuća. Pođe k otvorenome prozorčiću i gleda na more. — Ne znam, veli sam sebi — sviće li ili je mjesec pomolio! i stade razmišljati.

Najposlije, smislivši se, veli: — Biće da je mjesec pomolio, — i još dremljiv stoji neko vrijeme, prislonjen na prozorčiću. Uneke usprene i opet sam sobom govori: — Evo zvijezde trepere, eno brod stoji usred mora kao zakovan, nema ćuha od

Dijete iz zipke bolje plače. Pođe da ga smiri. Marko povrati se k prozorčiću. U nisku sobicu spolja navire čisti, steži vazduh i pomalo osvaja je ljetnjim, sivim, svijetlim svićanjem i nosi sobom sa

Ćipiko, Ivo - Pauci

Do njega naherila se kućica susjeda mu Jere. Na prozorčiću, u okrenutoj i raspucanoj lopiži, zelenio se je bosiljak, jedini ures uokolo. Dolje naniže.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Jedan od pomoćnika primakao se pokretnom prozorčiću i pomerao ga duž lučne razdeobe toliko da, gledajući kroz njegovu rupicu, opazi zvezdu u trenutku njenog prolaza kroz

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Prolazeći uzduž zida on se oglednu na prozorčiću od nužnika i sam udari sebi žestok šamar. — Magarče, nijesi imao kuraži da se javiš, nego si ostavio druga da zbog

Evo ti još jedna zaušnica. Stric se još jednom prezrivo iskezi na svoj lik u prozorčiću i progunđa: — Paprika! Ništa pametnije nijesi mogao da izmisliš.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti