Ćosić, Dobrica - KORENI
Jato pitomih golubova prhnu iza zidova uvis, prošara nebo rasečeno krstom i ulubljeno olovnim klobukom kubeta, pa koso opet pade iza zida.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
opip, osjeća i najmanji dah vjetra, i najlaganiji srh zraka koji prostruji po njegovoj naoko gruboj i bešćutnoj kori ili prošara među njegovim granjem; ono sluti u dalekoj noći i najmanji šum vjetra koji još nije naišao na nj — ali je slijepo);
Vrškom stasitog libanskog cedra u sredini trijema prošara mali srh. — A što kaniš dalje? — iznenadi me pitanjem. — Pa... kao i dosad — odgovorim neodređeno. — Kad putuješ?
Nasmijali smo mu se u lice, a ono je povrijeđeno odskakutalo. Soncert champêtre. Lišćem topole prošara mala jeza i ono jače zaljeska. Na već kosim zrakama svjetlucale su se među granama niti paučine.