Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Je li ovo iz močvari zahvaćeno? Slično kiši! Da ga pije, povratilo bi i more! E ako smo s ovim u proševine išli, lepe smo neveste dovodili u dvore! Pa zar ovim da se posvete Dečani? Ovim bi se i ale i guje plašile!
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
On je davno znao da Lazar voli Jelicu. — Pa dobro, dobro — reče on. — 3nam dobro, dobro. Ma hoće li što biti od proševine? — pita Kruška. — Da vidimo. Valjda će biti! — Nemoj tako govoriti! — uozbilji se Kruška.
Na samom pragu ču reči očeve: — Mladene! Idi Ivanu Miraždžiću, pa mu poruči da ne dolazi. Proševine neće biti, jer ja nemam više ćeri... Posrćući, Jelica dođe do kapije, otvori je i izide iz avlije.
Nešto sramota a nešto i sami strah poče zbunjivati Miloša... Kako da mu kaže da od proševine nema ništa?... Nijedna pametna misao da mu dođe u glavu...
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Ta znam, znam... al’ tek... k’o mislim da... ne mora zbog toga baš tako! — čudi se gđa Soka. — Ta i dosad je bilo proševine! Ju, bože, — čudi se i krsti gđa Soka, — ta to baš k’o neki paori! — E, al’ pripoveda mi gđa nataroševica...
nataroš i gđa nataroševica spomenuše da je ovako svečanije, a i zvaničnije. Zvanični deo proševine bio je i svršio se. Gđa Sida izređala je sve poimence šta će Jula u auštafirung doneti, a teka Makra je opet izložila
Dosta što ću vam reći da je Šandor (tako su zvali Šacu svi od proševine u kući) potpuno zadovoljan bio kad mu je pokazan bio tačan spisak sviju stvari, i kad mu je još primećeno da će kroz
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Tako celu noć, a nekad svrati i na vesela, slave, proševine. Primaju ga svi rado. Nešto što ga se boje, a nešto što su kao više sigurni, kad je on kao vlast tu.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
— I samoga Marka to teknu i razdraga. — Pa drži se, ne podaj se... — hrabreći je vrati se u sobu. XIII Posle proševine, sve se do sitnica doznalo o njima: naročito o njemu, gazda-Marku. Od skora su se bili doselili iz Turske.
A opet celog dana ne može Sofka da se odbrani od darova i poklona što joj otuda svekar Marko jednako šalje. On posle proševine prestao da ide od kuće u han i selo. Sigurno sada kuću i sve žurno sprema za svadbu.
I onda, čim se isprosila, unapred je znala da će sve ovo biti: cela njena svadba, i one proševine, i kitke, i darovi, i ono skupljanje muških na ćošku, gledanje i sada ovo u amamu.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
A iz te je podloge Stanković, pored ostalog, i mogao dobiti podsticaja da tri odlaska iz kuće - na dan saopštavanja proševine, na dan ritualnog banjanja i na dan venčanja - stilizuje sa dosta jakim tonovima devojčinog opraštanja od jednog života
zahvaljujući svom bogatstvu, uzima za sina koji je dvaput mlađi od nje; pri čemu tog sina i ne dovodi „na gledanje” pre proševine; što je naposletku, mada ona to još ne zna, uzima sa pomišlju da mu bude suložnica - sve je to samo sartavni deo
Štaviše, premda izgleda da Sofkina stradanja nastaju tek od proševine, od očeve i svekrove odluke, pa kasnije od Tomčine zlovolje, ona su ipak začeta mnogo ranije u njoj samoj kao konflikt
po načelu metonimije - unekoliko nam postaje jasnije i književno značenje Sofkinih premiranja na dan saopštavanja proševine, na dan ritualnog banjanja i na sam dan venčanja.
A što su te slike pokrenute u vreme proševine i svadbe, to nije kao kod nekih drugih junakinja zbog rastavljanja od dragog ili udaje za nedragog, nego je „zbog drugog
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
A sve nadgledajući i učeći je kako će kome od rodbine i kakav dar da spremi i dariva ih prilikom proševine, ispita. Ovamo na kuću, kujnu, i još više na večeru, gotovo zaboravi.