Ćipiko, Ivo - Pauci
— Vrilo je, — reče ona, — ma metniću na justa; mori me žeđ. Veliki dio vijovine prožutjele, osušene i zamrle — visi o mladim trsovima.
Ivo pogleda u drven križ što se je još nekako dizao između visoke prožutjele trave: „Zna li ona moju tugu?” I pusta, beznadna čežnja natiskuje mu se uz to pikanje do u dušu, tuži za njom — i