Upotreba reči pruži u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Ne! I nikad ga više videti neću!“ — Evo, pa čitaj! I on mi pruži svojom suvom rukom list bele hartije. To je bilo pismo, ženskom rukom napisano: „Poštovani gospodine, O mojoj tuzi

“ Majstor naže staklence, pa se okrete mome ocu, nazdravi mu i pruži staklo, pa reče: „Spasibog, brate i komšija!... Ali vremena prolaze, a svakim danom sve crnja i gora dolaze!...

“ Ja joj pružih nekoliko od najlepših kolačića što su se u vreći našli... Ona lakomo pruži ruku, uze kolačić, ali ga nije mogla progutati: „Grlice, ja nisam gladna!“ I ona vrati ostatak od kolača natrag...

“ Posle je duboko uzdahnuo. „Al’ evo!...“ I on mi drkćućom rukom pruži jedan mali zavežljaj hartijica... To behu banke od neznatne vrednosti (dve-tri petice), nekoliko seksera i jedna

Kad nas je video, on se izdiže malo i pruži ruku da je celujemo, moj pobratim priđe ruci, a nevesta za njim... Kad je nju video arhimandrit, on ostavi nastranu

Obradović, Dositej - BASNE

Pretvori se bolestan, uđe u svoju pešteru i koliko je god dug prostre se i pruži. Pukne glas i svuda se pronese pa se oni strašni i na glasu lav s dušom muči i da je pri koncu.

Onda se mačak učini mrtav i pruži se bez uviženija. „Ne prevari”, rekne mu jedan stari miš. „Mešinu od tvoje kože da vidimo, ne bi k njojzi pristupili,

” — „ E dobro”, — priloži drugi, — „a ti 'ajde pak |razdeli sa mnom sve što god imaš.” Onda sultan, za izbaviti ga se, pruži mu jednu pijastru.

” Onda i petao, čineći se pun radosti, vikne: „O slatkih vestiu veselih glasova!” Pruži vrat i poizdigne glavu, kao da nešto iz daleka vidi: „Evo i naših pasa gdi uprav ovamo trče, i nose nam novine mira!

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

” „Docnije dođe jedan oficir k nama i zapita: ,Ko je tu knez Aleksa?’ i Arsa mu odgovori: ,Ovo je’ i pruži ruku na mene. ,Hajde’ veli, ,zove te car!’ — Kad reče: ,zove te car’, prođoše me mravi od pete do perčina.

volimo svi izginuti i ime srpsko utamaniti, nego se ovim zulumćarima podložiti; zato se molimo da carstvo austrijsko pruži ruku i ovaj nevini narod kakvim načinom zna izbavi od propasti konačne” i proče.

A našim odlaskom mi smo i̓ na Drini zadržali barem dvadeset dana, ako ne više”. Uze on malu čuturicu, napi se, pak pruži meni. Ja prineso̓ ustima i ne mogo̓ se napiti.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Koje? — Ovo ovde — reče gospodin i pruži prst na veliki svrdo jarmenjak, što beše zadeven u jastuk prednji. — Pa eto vidiš šta je...

— Gospodine — počeće kmet — nije baš u redu da odeš od nas tako prazne ruke... — pa mu pruži glavu šećera. Kapetan kao čineći se da mu to nije po volji, uozbilji se i upita: — A šta vam je to?

Na polasku uze kapetan čitav denjak akata pa pruži starijem pisaru, Strahinji, i reče mu: »Dela, bogati, ćato, suoči ove ljude, pa presudi stvar da se više ne poteže!

— saleti ga ćir Trpko, te svrati pred mehanu. Iznese ćir Trpko dve čašice rakije na nekom šarenom služavniku, pa pruži Tiosavu i reče: — Ama što sega imam rakija! Pred pašina majka će se ne stidi!

— Kamik da edem ako te prevarim! Osum, živ mi gospod! Na! — reče ćir Trpko i opet poteže torbu na kantar, pa je pruži zajedno s kantarom Tiosavu: — Na, vidigo, vidi! Izmeri i Tiosav, pa mahne glavom i učini: — Bog s nama! Osam odista!

Kad se Pupavac vide u tako finom društvu, u kakom nije gotovo nikad bio, on ti se onda splete. Onako spleten, pruži ulaznicu jednom od gostiju, našto se neki nasmejaše i zgledaše, a to ga još više zbuni, te obori oči i smotri na

— reče treći gost. — Krasan momak, a čuvaran. Pupavac samo klonu kao ubijen. Izvadi iz džepa 25 groša, pa pruži kelneru i ne znajući šta radi. — Platili ste maločas — odgovori ovaj. — Eh, eh!

— Ta ono.. znaš... čeljad... — poče kmet Purko zamuckivati, kao čovek kad hoće da zabašuri što, pa tek pruži Mirku bardak: — De, bogati, nazdravi! — E, braćo, srećan dan, srećan rad, srećno viđenje dabogda!

Izvadi obe puške, u koje beše sabio po parče čelika i po jedan salauski marjaš, zape ih i metnu preda se, pa se pruži potrbuške na onom tavančetu, i čeka šta će da bude... Nastade gluvo doba. Ne čuje se više ni zvonac ni sovica.

— I ja velim bolje danas!... Nego hajdemo gore do moje kuće da popijemo koju... I ovaj je čovek umoran... (Tu kmet pruži rukom na Strahinju.) A valjao nam je!... I tako se svi odabraniji Zarožani kretoše gore u selo kući kmetovoj.

— Dajde, dete, malo te prnjadi! — reče čiča Mirko. Onaj što beše zakopao budakom, uze malo trulovine od onog panja i pruži čiči. Čiča razgleda, pa reče: — Brestovo, bogami!

Utom iznese Stamena bardak rakije i čašu, pa poče služiti goste. Pruži i Vuji čašu. Vuji se u taj mah učini da se zanjiha ona stolica pod njim, i navi se na stranu, umalo se ne preturi.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Turčin mu pruži kesu s duvanom, a Marinko je prihvati s najvećom poštom, gotovo onako kako u crkvi prihvata svetu navoru.

— Znate li gde je udario kuršum? — viknu Šokčanić. — Gde? — zagrajaše sa sviju strana. — U kapu, evo!... I pruži mu kapu. Stanko ne beše priseban, pa nije mogao ni nazreti opasnost koja mu je pretila.

— Jaoj, starosti moja! — jeknu siromah. — A gde ti je taj nesrećnik? — pita kmet mrko. On pruži ruku na gumno, koje ne beše daleko. — Simo, zovni ga! Sima ode. Ljudi stojahu nemi, oborenih glava.

— Nemoj, sine! — reče očajno majka i pruži ruke da ga zadrži. — Moram, nano! Ovde nije moje mesto!... Zar nisi videla kako htedoše da me svežu!...

mogu i zapevati!... Zbogom! Veslaću se češće oko Crne Bare!... Daj mi tvoju ruku!... Ona mu je pruži. On je steže... Srce mu je igralo, da izleti iz grudi... — Zbogom, sane moj... Snago, pouzdanje moje!... Devojko moja!

Po molitvi jedan hajduk prinese čuturu harambaši. On se prekrsti, napi se malo, pa pruži čuturu dalje. Stanko je stao uz jedan hrast i posmatrao sve to. — Hodi-de ovamo! — zovnu ga harambaša. On priđe.

I sam mu se Zavrzan divio... — Dobro — reče on kad mu Stanko pruži odlomljenu grančicu — to je sve dobro... Ama kako ti puškom gađaš? — Bio sam najbolji nišandžija u Crnoj Bari!

—Ali hoću da ga biješ u samu peteljku! Stanko pruži pušku... Nasta tajac... Vrisnu šara i — suvarak pade. Hajduci skočiše oko njega.

Hajduci skočiše oko njega. — Evo, vala, skinuo ga je baš u peteljci!... Zavrzan zagleda, pa pruži Stanku ruku: — E, ej vala ti! U svemu si bolji od mene!... Harambaša mu priđe, pa ga potapša po plećima.

Jovica Ninković poskoči lako, dohvati jednu torbu, izvadi iz nje čitav hlebac i drven zastrug sa solju pa pruži harambaši. Harambaša izvadi nož iz cagrija, njim prekrsti najpre hlebac, pa onda odseče jednu krišku.

Desnom rukom odlomi jedno parčence, umoči u so, pa pruži Stanku. Stanko skine kapu, prekrsti se i pojede ono parče hleba. Harambaša mu pruži čuturu, i on se napi.

Stanko skine kapu, prekrsti se i pojede ono parče hleba. Harambaša mu pruži čuturu, i on se napi. — Sad da se poljubimo! — reče harambaša. I poljubiše se.

Dučić, Jovan - PESME

Duša svetitelja ozari se njenim sjajem, i on blaženo pruži ruku kojom je ceo dan ukazivao na Boga. Zvezda siđe na njegov dlan i obasja celu noć.

Ona se ushiti lepotom čoveka, baci zlatni pojas u travu, i, opijena, pruži ruke prema njemu. Proveli su tu noć u šumi, gde je putnik najzad zaspao dubokim snom pored mlade žene koja je bdila.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

I na mome drugu Joci video se jedan težak utisak. On priđe s puno ozbiljnosti i ljubavi bolesniku i pruži mu ruku: — Kako si, brat-Đoko?

— Brže! — kaže majci a odlaže nogama i rukavom briše znoj. Mati mu pruži. — Daj sve! — reče on. — Poslednjih deset dukata! — reče ona.

— Hvala, braćo! Drži, tata! — Evo ti da kupiš duvana! — reče Marinko magazadžija, i pruži mu nekoliko dukata. Vojnik, s mukom pridržavajući štaku, skide kapu i podmetnu je magazadžiji da turi u nju novce.

” Ona se naže iz kola popu i pruži ruku: — Blagoslovi me, bâbo! — pa nasloni usne na uvelu popovu ruku. Žene pokriše oči, ljudi čeprkaju palicom po

gotovu cigaru, pa turi u usta i naokriške, a sve gledajući kmeta, nriđe stolu; zavrati šešir, naže se prema popu i pruži ruku. — Živ bio, sine! — reče pop.

Pozdravlja se ona s nama — kakva je, jedva da je poznaš! A kad kome od nas momaka pruži ruku, a on sav pocrveni. Iskupi se dosta svijeta, pa je kao mladu odvedosmo popovoj kući.

— Ah, vi ste neka prznica! — Nema više da se govori o tome. Dajte ruku. Sad smo se pomirili. Ona pruži ruku, obrnuvši glavu k prozoru. Ja je stiskoh za nju.

ostajte zdravo! Sad ćete mi valjda dati ruku, jer ako mi je ne date, ne ostaje mi ni ta uteha da se srdim. Ona mi pruži ruku i smejaše se. Ah, pobratime, znaš li kaka joj je ručica! Od to doba bilo je stotinu takih sitnurija.

Jedan prosjak koji iđaše na kolenima pruži nama ruku, ona izvadi pet groša i spusti mu u nju. Pred kućom za koncert, iako je bilo već četvrt posle sedam, ustaviše

sedišta i otvori vrata od kola S druge strane iskoči jedan mlad čovek u belim rukavicama, pređe na drugu stranu kola i pruži ruku u njih. Na tu ruku naveza se jedna bela rukavica i jedna dama za njom. Dama lako skoči napolje.

— Pa kažite mi šta vam je? — Ne znam — reče ona. — Dajte mi bar ruku da vam pomognem peti se uz stepene. Ona pruži ruku. Ja iđah za tri stepena više i vodih je za ruku.

Ona je videla da će to reći: drehe mir eіne Cіgarette! Ona mi kojekako smota cigaru i pruži mi. — Vidiš kako sam razumela — reče ona radujući se. — Ana, hoćeš da te učim srpski? Njoj se lice razvedri.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Piju za pokoj duše. — He, moj Proko, moj Proko (ili kako već bude ime pokojniku) — uzdiše Gliša Sermijaš, pa pruži ispražnjenu čašu da mu se natoči, a ruka mu drhće.

Jula rado i veselo posluša mámu, i otvori širom prozor, a Šaca se privuče polako, a Jula mu pruži svoje bele pune ručice, koje je ovaj (nemojte misliti da pisac preteruje, iako se sve ovo događa u jednom selu)

I kako se onda i moglo zahtevati da pruži ruku ili čak i da primi ruku pruženu radi izmirenja, pa ma tu ruku i njegovo preosveštenstvo rukovodilo.

— pita putnik i gleda milo decu. — T-a-a-a, dobri su... samo onaj najveći... — reče i pruži mu na zahtev ono najmanje. Putnik ga uze u kola i poljubi, i metnu ga na koleno.

Je l’ te da ćete doći? — Jeste, doći ćemo! — prošaputa putnik. — A sad zbogom! — reče potresenim glasom, i pruži joj ruku, i rukova se s njom, i gledaše je. Beše lepša nego ikada!

Onako sveža kako se nadnela nad kola, izgledaše mu kao bujno rascvetana ruža među pupoljcima posle majske kiše kad se pruži strukom svojim preko staze baštenske.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Sve ih po imenu zove. Svaku poznaje i od svake prosi. Čak kad neka njemu ne pruži, već do njega kome drugome prosjaku, on se izdiže, grabi joj iz ruku i meće u svoju torbu.

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Čekmedžijić je imao poduže noge, i premda je dalje od frajle sedeo, nije mogao opasnost dalje izbeći. Da pruži nogu — al’ nekako slučajno, njegove čizme vrh dodirne frajli od noge mali prst, baš gde je žulj imala.

Babonja ih ponudi da sednu. — Molim, pripovedajte celu stvar. Jefta mu pruži akcije. Babonja čita, maše glavom. — Kao što vidim, vi ste, gospođo, Rogozićima rod, sestra Rogozića? — Na službi.

Afrika

Čovek, boreći se još sa evropejstvom, kao čovek koji samo što nije zaspao, pruži im galantno svoj rubac da bi se njim izbrisale između nogu.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

MIŠIĆ: Kad bi u mojoj vlasti stajalo, ja vam ne bi jamačno dosađivao; ali znate ko sam ja kod magistrata. JANjA (pruži mu listu): Gospodar notarius, evo vaša artija, evo moja Juca! Makar sto puta dođite, ja nemam da dam. MIŠIĆ: Ta dobro!

DIMA: Ne si brini, de! Ja, to Rošildovu pismu. (Pruži mu.) JANjA: E, kala. (Izvadi novce, pak mu broji.) Ine kala? DIMA: Evharisto.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Bio je zdepast, kao neki medved u franceskom odelu. Kad je najzad presavio hartiju, na kojoj je nešto pisao, pruži je lakeju, uzviknuv glasno, kao da je lakej daleko: „Ašu!“ Barun Aš bio je sekretar premijer‑sekretaru, Černjevu.

ga bratučed upita, kud je tako poranio, Đurđe ustade i promrmlja nešto, pa mu okrete leđa i ode iza kuće, na poljanu, i pruži se, u seno.

kući, pa vidi bolje, preklinje ga, tako joj života i ponosa imena njihovog radi koje nosi sad svetom tajnom venčanja, da pruži ruke svoje i poljubac bratski Pavlu koji sriće nema ni dece ni igde ikoga.

Svemogući. Njemu su, prvi put, sa Balkana, lelekali, da pruži svoju moćnu desnicu (zamišljali su je toliku, da može čitave zemlje dohvatiti) i primi pod svoju zaštitu, i njih, koji su

Bio je, međutim, tako zbunjen, da reče, kad mu ona pruži ruku na poljubac, tiho, sav preneražen, prema Voroncovu: Samo serbski znam!

Isakovič je uzalud molio. Carici se valjda dopalo to, jer mu ponova pruži, na poljubac, ruku. Klečeći, jedva dižući do nje oči, Pavle ču samo, kako ona kaže Voroncovu da kapetan može ustati –

Teodosije - ŽITIJA

Ali Bog čudesa i nada beznadežnim, kao što negda Mojcijy peče: „Što vapiješ k meni? Pruži na more ruku svoju!“ — mislim da je i ovome tako u duhu rekao.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

Hoćete li da me poslušate bar danas? (Pruži mu ruku.) ALjOŠA (pogleda ga u oči i bezvoljno mu daje ruku). PAVLE: Tako, tako! Idite malo u društvo, razvedrite se!

VUKICA: Ne, neću zaboraviti. AGNIJA (poljubi je, zatim pruži ruku Spasoju): Pa ne zameri, Spasoje! Zbogom! (Ode.) IX VUKICA, SPASOJE VUKICA (pošto je ispratila Agniju, klone u

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

— Al’ i jesi jak, šteta što nisi soldat, ti bi i Bunipartu uhvatio. — Daj ruku malo. Čamča pruži ruku. Sofra mu pretisne malo ruku, Čamča jaukne. — Al’ si baš jak ko konj!

Prva kola prostrana. Čamča pokaže put kud treba ići, pruži se u kola pa zaspi. Tako isto i Krečar. Samo gospodar Sofra ne spava, no zapalio je veliku stivu lulu pa puši, oko

Opet dođe prvim kolima. Čamča pruži glavu, ali je umotan da ga niko pozvati ne može, pa počne sa armicijašem poljski govoriti.

dâ mu znak da je vreme utaložiti gospodara Sofru. Armicijaš izvadi novce, hiljadu forinti, i pruži gospodaru Sofri. — Evo novci, amo kvitu natrag. Mi Poljaci živimo, a pokraj nas i drugi. „Neh žiju Vengri”!

Čamča čita. — Pa šta je to? Piše ti da se u moru kupa, pa šta je to? — Podaj dalje pismo. Čamča pruži „fiškalu”. „Fiškal” čita. — Tu nema opasnosti, kupao se u moru. — Ded, Jovo, i ti čitaj! I Krečar čita.

Nakani se frajla Lujza, i počne pevati sa pratnjom pesmu: „Meіn Herz іst Horst der Lіebe”. Kad je otpevala, pruži gitar Šamiki. Šamika udešava, pa započe. Uz sviranje otpeva i pesmu: „Wіe stark pocht meіn Herz”.

Tako isto i dva para takva prstena. — To je venecijanski filigran. Jedno učtivo pruži frajla-Lujzi, a drugo gospođi Matildi. Prime i zahvale se; gledaju taj fini posao, hvale ga.

Otkako sam bolesna, sve vreme vaše meni ste žrtvovali. — Ja vam dajem ruku. Pruži joj ruku. Juca primi ruku. — Šta će mati o tome reći? — Nad ovo malo života ja sam gospodar.

Dosad barem u snu, u fantaziji, pratio je lik mlađanog Šamike; kod nje je Šamika uvek bio mladić kao Ahil. Pruži mu ruku, pa se dugo gledaju, ne mogu da započnu. Učinilo im se kanda sanjaju.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

sva okrenuta ka onim najranijim, najčudesnijim i najzagonetnijim fazama u razvoju, a o njima poslovica, koja nastoji da pruži čvrsto i uobličeno iskustvo, gotovo da nema šta da kaže. Skoro polovina zagonetaka o deci odnosi se na dete koje sisa.

U procesu odrastanja, kultura mora da pruži podršku detetu (sistemom socijalizacijskih postupaka i obredima prelaza) na njegovom teškom putu ka zrelosti, posebno u

na promene običaja iz životnog ciklusa bili smo prinuđeni da izvedemo jedno empirijsko istraživanje koje je trebalo da pruži objektivan, valjan i kvantitativan odgovor na pitanje kakvo je danas stanje u pogledu ovog kompleksa običaja i verovanja.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

mu noktima oči, ili bi svezana pojurila ka prvom zidu i razmrskala lobanju o njega — bilo šta bi učinila samo da pruži dokaz ljudskog dostojanstva, da će sve dok bude živa pružati otpor zlu, nikada ne pristajući na nasilje.

Matavulj, Simo - USKOK

Pošto knez uzjaha, pruži čibuk svome ljubimcu Krcunu Serdarevu; ovaj napuni lulu, ukresa i pripali, pa pođoše bez reda, dok ne stigoše do puta,

Knez, jednako u se udubljen, pruži Krcunu čibuk da mu po drugi put napuni lulu i ukreše. Njih trojica starijih ne bjehu silazili u Kotor otkad ga konačno

Uz kutnji zid u dvorištu bjehu prislonjeni badnjak i badnjarice, a na ražnjevima četiri peciva. Knez nazva boga i pruži ženi dževerdar, struku i jatagan iz pojasa. Ona primi to i poljubi ga u ruku, pa htjede i gosta, ali on ne dade.

Oni hitro uniješe još pet badnjarica. Tada Krstinja pruži domaćinu čašu vina, a on se prekrsti i nazdravi ognjištu: — Zdrav, badnjače veseljače!

Još su muškarci malo jeli, pa mlađi odnesoše sudove i trpezu. Knez pruži čibuk Kiću, a Janku reče: — Ja mnim da i ti pušiš? Oli da ti donesu jedan čibuk?

Gost, ostavši u kući, stojaše kao ukipljen. Priđe mu Milica i pruži mu malu pušku. Kroz osmijak I plamen očiju kao da mu djevojka govoraše: „Evo ti obilježje junačko, mladi uskoče!

Kad Janko završi, ona pruži čašu Mrgudu. Pošto se obrediše, reći će Puro Mijuškov: — Ja, pobogu dijete, tako mlad, a toliko si prepatio i čuda

Starac briznu u plač, priđe mu i pruži ruku na cjeliv, stavi je na njegovu glavu i ostade za njekoliko u molitvi, pa pobježe u manastir.

Sjedajući kraj ognjišta, Krcun joj pruži mješčić. — Ded nazdravi, banice! — E, pa da ste mi zdravi i s dobrijem došli!

Kad dovrši rasiječe kesu i izvadi tri fišeka; jedan nače i uze deset dukata, ostalo zaveza i pruži knezu: — Neka ovo kod tebe, pa ako bog dâ, na proljeće sagradiću malo kuće, a ako što preteče, valjaće i to.

— Da ne bjeste zaspali — zapita vođ. — Toliko mi ikad zaspao dušmanin — odgovori Jole i smjesta se pruži, pa to učini i Gruban.

Najzad knez joj pruži čibuk i tobočić, a ona, savlađujući drhtavicu, lagano napuni lulu, pa ukresa i zapaljeni trud stavi na duvan.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

Našto te mode i ludorije? MATI: Ja sam mislila da se ko zaljubi u nju. OTAC: O, našla si! Pruži samo iljade, pa neka je i ćorava i bez nosa. MATI: Ja kažem, nemamo prijatelja, pa to!

“ - Čekajte malo da ja pitam, a vi odgovarajte. (Da mu karte, koje on promeša i potom joj pruži te izvuče jednu.) „Jeste li mi verni?“ MLADOŽENjA: „Svakog meseca po jedanput.“ DEVOJKA: To verujem. (Izvuče.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

vaspitna funkcija jedan od časnijih socijalnih smislova pesnikovanja, i smatrao je uzvišenom dužnošću da mladom čitaocu pruži „zabavice, poučice vedroga pogleda.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

GAVRILOVIĆ: Kad tako lepo dišete za Srpstvom, evo i vama jedno pismo od vašeg starog prijatelja Nađfaludija. (Pruži joj pismo.) SMRDIĆ: Šta je to? GAVRILOVIĆ: Čisto rodoljubije.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

u zapletanju intriga on ume da iznese i tipove, da dâ lak i prigodan dijalog, onakav kakav se odista govori, čak i da pruži malu sliku svoga doba, upravo novosadskog društva na kraju omladinskog pokreta.

Milićević, Vuk - Bespuće

Voz se međutim uzdrma i krenu. On se pruži, zari glavu u kožni jastuk i pritisnu rukom oči, trudeći se da zaspi. Voz se ljuljao, treskao i tutnjao; kondukter

upita. Milan ga prekide, bojeći se da on ne nastavi svoja pitanja. — Nemoj, reče i pruži ruku, kao da moli ili kao da se brani. — Nemoj da me koriš. Ja znam što ti hoćeš da kažeš.

Sremac, Stevan - PROZA

Jova je često nudio odadžiju duvanom. »Priko, rekao bi mu Jova, ’oćemo l’ da zadimanimo po jednu?«, pa mu pruži tabakeru na čijem je zaklopcu bila ona dobro poznata glava sa: »Ja pušim; i ja pušim«.

mu otpozdravi, pokloni se i rukova se s njim tako smerno i stidljivo, upravo mlitavo, kako to samo naše domaćice umeju. Pruži svu ruku, i Pavle oseti otprilike onako kao kad bi mu neko jednu spljoštenu papuču utrapio u šake.

Radičević, Branko - PESME

“ Jao, Branko, dede krake pruži, Pa što brže unapredak struži! Strugnem jadan onamo Pegazu, Al' se zbunim, te promašim stazu, Pa udarim kroz

Skače, uče, vrti se i kreće, Ali učas evo loše sreće: Preko jera nekakvog posrnu, Pade nice o zemljicu crnu, Pruži ruke da se ne ubije, A da glavu divnu ne razbije, Pa upusti one muze bele, A ove ti odma šumagele!

tamo, pa se zaustavi, Nasloni se na tu šaru pušku, Preko krša, preko provalija, Ode gledat mrko unaprijed, Onda pruži tu desnicu ruku, Okom planu, riječ progovori: „Tamo, braćo, za onom planinom Gnijezdo je ponajžešće guje, Tamo

I zorica zabijelje divno, Pa se maša u zlaćana njedra, Otud vadi ono sunce jarko, Pruži njega više gore čarne, Pokaza ga cijelom svijetu.

te potpraši, A potrgni sablju golu: Diže zlotvor glavu olu, — Juriš, Srbe, juriš, more, Na Madžare, na zlotvore! Pruži ruku, pruž' Hrvatu, Pruži, Srbe, svome bratu, Pa ajd' juriš te napreda, Što se složnoj braći ne da?

Pruži ruku, pruž' Hrvatu, Pruži, Srbe, svome bratu, Pa ajd' juriš te napreda, Što se složnoj braći ne da? — Juriš, Srbe, seci lomi, Pa Madžaru rog

Ona pruži ono čedo svoje: „Nije l', dragi ovo lice tvoje?“ Pa me glednu, glednu žalostivo, Raskide mi ono srce živo.

80. Kad mu belu ruku pruži: „De ste, de ste?“ kad uzdane, Kad se ruka s rukom združi, Kad kroza nju srce plane? Oj karaču, amo odi, Gleni,

Pogledaše, obamreše, Jer pred njima zmija beše, Zmija jedna duga, ljuta! Pogleda ih dva-tri puta, Tad se pruži, pa šičući, Ode svojoj ladnoj kući, Tamo, deno stena puče, Približi se i zavuče.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Jedne godine tako, rastajući se s djedom, on mu pruži povelik izlizan džepni sat. — Evo ti, pobratime, ovo ćeš mi sačuvati za dogodine.

Bradonja otvori svoj nerazdvojni blok, pronađe novoustoličenog sveca i pruži ga Savi. — Evo, zamotaj ga u ove novine da ti se ne istare o taj tvoj kožuh, a i da ga ko ne vidi uz put.

Nemoj baš u živa insana, grihota je. Marko prebaci krompir iz ruke u ruku kao da mu prlji dlanove, prepolovi ga i pruži pola borcu do sebe. — Vala, majko, da još imaš malo soli, ne bi loše bilo. — Nemam, sinko, dina mi.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Šum bivaše jači. Odjednom plašljivo, tiho, okrećući se i za zirući od svačega, dođe ti njihajući se. Pruži mi ruku a ona ti beše vrela i sva oznojena. — Evo me — šanu plašljivo i vrelo. — Ti, ti, ti?..

Sve se nagnuše da vide čija je. Zaplamtelih obraza, pognute glave, pruži jednu ruku i uze kitu. — A čekaj...! — poviče jedna starija žena i poče je peckati: — To li ti svako veče, kad se

Znaš ti mene. Ja samo onako... dođoh da te vidim. A ti, eto, baš kad hoćeš, neću više, neću... zbogom! Ona mu ne pruži ruku, da se s njim rukuje, nego se odmače od njega i reče oštro: — Zbogom. Idi. — Eh, ljutiš se ti!

Počeh da kidam jedan poveći grozd. Ne mogu, jak. — Na ti kosirče! — šanu i pruži mi ga. — Neka. Mogu rukom. — I od jeda što ne mogu, seknuh, da sva zrna popadaše. Osta samo peteljka. — Čekaj. Ja ću..

Ja ću... — I saže se. Obrazi joj plamte, ruka drhti, a tako je topla, meka i mila. Lenka odseče grozd. — Evo! — I pruži mi ga. Gleda me zamagljenim i upola zatvorenim očima. Čak joj brada rumena i svetla. — Hajde da beremo!

Ona napreže svu snagu. Nije smela da se odvoji od grane za koju se držala, jer izgledaše da bi pala. Pa, žmureći, pruži mi: i lice, i usta, i oko, sve. Ali ni koraka k meni da kroči. — E, neću!

On izvadi kesu s novcima i pruži mi dinar: — Na, da si kupiš... — Pa mećući mi novac u nedra pusti ruku na njene ruke i zadrža ih.

Kostić, Laza - PESME

„Dobar veče!” i ispod pokrova koštanicu mi pruži u pozdrav; prihvatim je i stisak leden joj sveg ukočenog oprosti me strâ. dobar veče!

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kad se navrši četrnaesti dan, evo ti kralja pred Grbinu sobu i reče: — Pruži prst, Grbo, kroz ključaonicu da vidim jesi li dobar za ražnja.

Onda zmija poviče iz požara: — Čobane, zaboga, izbavi me iz ove vatre! Onda joj pruži svoj štap preko vatre, a ona po štapu iziđe, pa njemu na ruku, pa po ruci domili do vrata i savije mu se oko vrata.

Onda carević reče: — Ubi me žalost, i ako od nje znaš lijeka kazuj ga, molim te! A pustinjik mu pruži jednu malu sviralu pa mu reče: — Ništa lakše!

A oni mu odgovore: — Čini štetu, pa hoćemo da ga ubijemo. Onda on izvadi novčić svojega negdašnjega sluge, pa im pruži da mu dadu mačka. Deca to jedva dočekaju, pa uzmu novčić a trgovcu dadu mačka.

Stavi se car odmah da ga je šćer naučila, pa zapovijedi slugama te ga uhvate i dovedu preda nj, pa mu onda pruži povjesmo lana govoreći: — Uzmi to, i od toga imaš učiniti guminu i jedra sva što je od potrebe za jedan brod; ako li

— A šta to piješ? — Evo, rakije; 'oćeš li ti malo? — reče vojnik i pruži mu bukliju s rakijom, te se i nepoznati sit napi. — A šta to držiš u ruci? — zapita ga za sviralu.

— Evo svirala, zar si ćorav! — osiječe se vojnik. — Daj meni i ja ću svirjeti — reče nepoznati. Vojnik mu pruži sviralu, ali ovaj ne može ni da zapne, jer mu bija'u prsti krivi.

tome onaj što je bio dužan opazi hajduka pod prozorom, pa brže bolje rukom kroz prozor te mu zgrabi kapu s glave, pa je pruži pobratimu: — Aratos ti dva novca! Evo ti za dva novca.

Ostavi je tu đe je, a evo ja ću tebe učiniti čestita što si me od nje izbavio. Pa iščupa iz zemlje jednu travku i pruži je čoeku: — Na ti ovu travu, te je ostavi; a ja idem, pa ću ući u kćer toga i toga cara; iz svega će carstva doći

Onda ga uzme jedan sluga te ga uvede u dvor, pa pruži ruku na jedno dijete koje bješe uzjahalo na štap pa trče po dvoru: — Eno, ono je Premudri!

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

MAKSIM: Pa koja je, da vidimo i to čudo. (Svetozar pruži ruku na Sofiju.) MAKSIM: Soka? KUM: Lepo. NIKOLA: E, srećno, snao! LEPOSAVA: Dado, i meni od toga jednu aljinu.

POZORIJE 7. (ŠALjIVAC, PREOBUČEN, PREĐAŠNjI) ŠALjIVAC: Imam li čest gospodina doktora pozdraviti? DOKTOR (pruži mu knjigu): Neka čita koji je na razumu i na nauki oskudan. ŠALjIVAC (uzme knjigu i otvori): Zavedenije siđeni s pameti.

DOKTOR: Pitam ja vas, jeste li vi čitali to nevaljalstvo? GTUTNIK: Koje nevaljalstvo? DOKTOR: Ovu paškvilu (pruži mu kritiku) iz koje gvire lična prizrenija.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Hoću da kažem, čovek je mogao da mu najmirnije pruži neku stvar do koje mu je naročito stalo, a da ne krepava od straha da će je razbiti ili pokvariti.

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

ALEKSA: Kaži mu da ću abije doći. Na, podaj mu jedan dukat tringelta. (Izvadi kesu s tantuzima i pruži mu jedan.) Sad idi. MITA (u polasku, za sebe): da te đavo nosi! ALEKSA: Apropo! Jesi li ti, more, što jeo?

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Večeri jedne, u suton meki, do kule čamac doplovi neki, u njemu dečak viti srdačno ruku starini pruži: „Ribaru dobri, više ne tuži, ja ću ti mladost biti!

Namesti krevet, od pedlja duži, zevnu, pa leže i noge pruži. Sav blažen, srećan, niže bez broja: „Kućico draga, slobodo moja!

— hvatam dim, neću više biti s njim.“ „Nevolja nas ista združi, hajde sa mnom, korak pruži.“ Idu preko svijeta bijela, dođoše do jednog vrela, kad kraj vode čudan gost neku staru glođe kost.

“ „Nevolja nas ista združi, hajde s nama, korak pruži.“ Idu, idu, kad na grani, nešto čuči, more mani, ni u snu se to ne snilo: strag

“ „Nevolja nas ista združi, hajde s nama korak pruži.“ Četir druga, sreće loše, u planini omrkoše, Mamuzar je, tužna lica, bio naprijed izvidnica, popeo se na

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Ne vidim je. — Dobro veče, gospodine, — kaže duboki, mladićski glas. — Hteo bi da vam pruži ruku, ali se ne vidi, — kaže ono isto devojče.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

se on stopio s čovekom i složili se na podzemnom zboru da ukinu lek postupnog isceljenja i dugog čekanja da neko pruži ruku odozgo gde su proste linije i mali zbir nema šta da se čuva duže od veka.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Da je lično vidiš! — Da je lično vidim i o tome vas izvestim. — Tako je! Zbogom! — završi naglo i pruži mi ruku. Pozdravio sam. U stavu mirno okretoh se nadesno i nasumce, bez tačno određenog pravca, pođoh put rovova.

Iz mraka se pojavi ljudska prilika. Po kapi poznadoh da je viši oficir. On mi pruži ruku, i onda poče pridiku. — Dobro su se rešili da te i sada prate.

— E, druže, treba i za njega da ostane, vidiš kako se užirio — dobacuje zadnji. — A što si ukrutio ruke, pruži bliže da ne prosipam. — E, baš i to ti teško! — Hajde, brže, što se vučeš kao točkovi po ledu!

Vodate me po ovoj mračnoj i kaljavoj noći kao ludu Mariku. A kada nam predade listove, pruži nam ruku i u šali dobaci: — Hajd... vatajte maglu! Odmakli smo prilično, kad začusmo da nas komandir zove. — A-ha...

— Šta ćeš, Učo, mora čovek da misli i na dušicu svoju. Dede podeli — pruži karte Aleksandru, i dok ovaj žmirkavo gleda, pomerajući lagano donju, Milan objašnjava: — U ratu, Učo, nemaš šta da

Saopštih mu. Na licu ovoga dobroga čoveka video sam sažaljenje i on mi pruži ruku u znak saučešća. — Ali ja nemam prava da sada dajem odsustva. Znaš... zbog zaraze ona su obustavljena.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— Je li ovo Orlovica? — Jeste, gospodine. — Da li je škola daleko odavde? Dete se obrte k selu, pruži ruku na jednu od bližih zgrada i reče: — Eno je, vi’š ona... s visokim odžakom.

Njegov pogled kao da govoraše: »Eto ti... sama vidiš da nas okolnosti zbližuju«. Zatim pruži ruku učitelju i taman da progovori (beše već razvukao usne u ironičan osmeh), a predsednik produži: — Ovo je opštinsko

znate — ćata. Učitelj još više obori glavu, namršti se i pruži ruku. Ćata opet htede nešto reći, ali se nekako pri rukovanju zapetlja, pa se ćuteći vrati na svoje mesto.

Učitelj, spreman za ove pojave, koje se drugima vrlo retko dešavaju, izvadi iz kaputa jednu hartiju i pruži je kmetu. Ćata prihvati, razvi i pročita glasno objavu, kojom se Gojko Savić, privremeni učitelj i upravitelj škole

— Jeste... da... naročito je meni za zemljopis... — Hoćete šljiva? reče ona posle dugog ćutanja i gledanja, pa mu pruži iz ruke nekoliko komada. — A, hvala! ... reče on, pa uze šljive, i ako je i sam dosta nabrao i nosio ih u džepu.

— Ti, mali, ti... ti ! pruži ona ruku na opaženog nestaška i gledaše ga strogim jasnim pogledom. — Je l’ ja ? reče mališan sedeći i dalje i

Ljubica mu pruži ruku, gledajući u stranu. On joj pritrča veselo, sa izrazom neobične sreće na licu i kao malo stideći se, saznavajući

Zatim se pruži po krevetu i ostade na njemu, nepomična, do mrkla mraka. Šta je činila za to vreme — ni sama ne zna: nije spavala, nije

Ona se začudi njegovoj pojavi, a on pruži ruke radosno. — Hvala Bogu, kad te nađoh! Hajde!... — Kuda ćemo ? pita ona, stežući njegove ledene ruke i gledajući

Noge mu veoma zebu... Ustade, pa poče brzo hodati, ali kad pruži korak, taman ima prostora da korači četiri puta. Ide unaokolo, ukršta sredinom, samo da se zgreje.

da se slažemo... Molim vas, oprostite mi !... Ona pruži ruku i korači unapred. A Gojko sanja... nikako da dođe k sebi...

I sam nisam znao... Sad vidim... Jest, ovaj... — O, prijatelju moj... i druže!... ona mu sama pruži ruku, koju on plahovito stegnu, podrža je, pa nase saže i poljubi je.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

GINA: Spaljivala sam Sekuline papire. SIMKA: Pa jesi šta našla? GINA: Našla sam ovo! (Pruži Simki pismo. Simka ga pogleda, prebledi, sedne na prag, pokrije lice rukama.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Baš mu ne dam!... — I ljutito okrete glavu od njega. Ali pekareva žena, milostiva duša, sažali se pa mu pruži jedan hleb. Pekar se srdio i psovao ženu. Žena se pravdala i prebacivala mu da nema srca. — Kajaćeš se ti za to!...

Žena pruži ruku da ga uhvati ali pekar izmače, prhnu pa odleti u šumu i zakuka odande. — Kukaj, kukaj sad! — dovikivaše mu žena

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— Vrlo važna. Upravo neodložna; i ja sam učinio potrebne korake. Evo, vidite reče i pruži mi u ruku tabak hartije. Uzeh čitati: „Uviđa se kako se kojim danom sve više i više počinje kvariti jezik u našem

To reče, pa pruži dobrom Milanu punu kesu s novcima. Milan poljubi vladu u ruku i ode veselo svojoj kući.” — Potom se vlada okrete Iliji

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Ona istrese, pruži bardak, pa mucne: hm! a ovaj ščepa za grlić, pa se polako izmakne u pomrčinu. Ona do nje čula mucanje, pa pruža ruku, a

snova, i moje slobode, i mojih navika, — i ja moram postati rob drugoga lica, koje će, za trenutak uživanja što mi pruži, imati pravo da mi oduzme sve, čime sam se do sad osećao zadovoljan...

Za trenut oka dotrča do ograde, pa, videći da je opasno preskakati, leže za jedan čatal i pruži pušku... Sagosmo se svi i zaklonismo za trnje, a Ljubiša jurnu naviše, desno od nas.

— Ko ima sečenice u pušci? — viknu jedan. — Ja, — odgovori Radonja, dobar lovac i nišandžija, pa pruži zapetu pušku. Vrdnu puškom i desno i levo, pa se u pola diže. — Ne vidi se ništa, pos mu njegov! — reče i uze da cilja.

— Pa javljaju iz Beograda samo da je izišlo. — Ama, pročitajte sve. Šta vele?! Kapetan pruži učitelju onu cedulju, a učitelj pročita. »Iz Beograda mi sad javiše ovo: »Kapetanovo pismo izišlo jutros.

Iz gomile se izdvoji jedan razvijen, zdrav, otresit kapetan, sa velikim zašiljenim brcima, pa priđe bolesniku, i pruži mu ruku. — Zdravo! – zagrmi on krupnim, jasnim glasom. – Kako da me se ne seća...

pa tek iznese mi lepu igračku. Tako će i sad... Ali, šta to oni rade ?«... D ete otrča do kraja staze, pruži vratić iza žbuna — i zamre... Ne sme više pomoliti glavu, jer bi je opazili.

u avliju, gde u isti mah zastadoše putnička kola iz kojih iskoči jedan mlad i lep, no vrlo naduven gospodin, koji pruži ruku u kola I viknu: — Ajde, Ljubo, silazi! ...

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

ULAZE U CRKVU. VUK MIĐUNOVIĆ RAZMOTA ŠAL SA GLAVE, PA GA PRUŽI TE SVI ZA NjEM RUKAMA UHVATIŠE I U KOLO STADOŠE. VLADIKA DANILO Čuj, Nikola, kneže dupioski, i ti ruku pružaješ na

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

| Ali ona ga pozva. — Daj ruku! On joj pruži slobodno ruku sa ispruženim i raširenim prstima, i to levu, jer mu ona beše bliže njoj.

Ovo je ta, „efendi-Mitina kuća“. Ovo je moja domaćica, a ovo je moja kći, moja Sofka, tatina Sofka! I pošto pruži materi ruku, koju ona poljubi, poče Sofku da miluje po kosi i obrazima, nežno, uzdrhtano, svojim već sparuškanim

| Jedva je to mogla da progovori, pa i ne dočeka da se šalom, koji joj tetka preneražena pruži, sasvim zaogrne, uvije, nego samo nabacivši ga, uvijajući više glavu, da je ko ne vidi, iziđe.

| U to Marko dojaha do praga kujnskog. Stana, njegova žena, iziđe i pridrža mu konja. On još s konja, skidajući se, pruži joj ruku. — Celivaj! Ona ga celiva, ali se trže uplašeno i poče da blene. — Kaži, dragička! — Pa...

Ne boj mi se kćeri!“ pruži joj ruku da prekorači korito i uđe. Sofka kroči i, vođena njime, pođe. Ispred njih išao je Arsa sa ispred sebe

Počeše da joj pomažu u „dvorenju“ koje se sastajalo u tome da svakoga, pre no što mu pruži čašu, bukliju, poljubi u ruku, zatim da, stojeći ispred njega, čeka dok popije, i pošto ga ponova poljubi u ruku, uzima

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Pa i ne čekajući dalje pruži se na pustinu, koju mu Stana hitro prostrije. „Zorom da ste na noge!“ reče serdar ženi i snahi koje pođoše u pregradu.

„Lezi ti dijete, ja sam se naspavao!“ reče joj. Ona se brzo iščešlja, pa se pruži na očevo mjesto. Tako je trajalo do prozorice.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Kad to vidi car, začudi se vrlo, pa pruži ruku s konja da mu uzme sjekiricu, ali hoćeš! ne može da je izvadi iz klade!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Ostavi je tu, đe je; a evo ja ću tebe učiniti čestita, što si me od nje izbavio (pa iščupa iz zemlje jednu travku, i pruži je čoveku): na ti ovu travu, te je ostavi; a ja idem, pa ću ući u kćer toga i toga cara; iz svega će carstva doći

Onda ga uzme jedan sluga, te ga uvede u dvor, pa pruži ruku na jedno dijete, koje bijaše uzjalo na štap, pa trči po dvoru. „Eno ono je premudri.

89. Prođe ban jerban s mora na Dunavo konjskom vriskom, junačkom vikom; malo ga ko viđe, svatko ga ču. 90. Pruži platno od mora do Dunava, pa ga savi u oraovu ljusku. 91. Puna greda bijeli pera. 92. Puna soba za krajcaru. 93.

evo me ćera Brko. Šta ću sad? kako ću prijeći pre- | ko ove vode?” A jedan od onijeh ljudi pruži mu lopatu govoreći: „Sjedi na lopatu da te prebacim.

Onda zmija poviče iz požara: „Čobane, za Boga, izbavi me iz ove vatre!” Onda joj čoban pruži svoj štap preko vatre, a ona po štapu izađe, pa njemu na ruku, pa po ruci domili do vrata i savije mu se oko vrata.

” A oni mu odgovore: „Čini štetu, pa hoćemo da ga ubijemo.” Onda on izvadi onaj novčić svojega negdašnjega sluge, pa im pruži da mu dadu mačka. Deca to jedva dočekaju, pa uzmu novčić a trgovcu dadu mačka.

” Stavi se car odmah da ga je šćer naučila, pa zapovjedi slugama te ga uhvate i dovedu predanj, pa mu onda pruži povjesmo lana govoreći: „Uzmi to, i od toga imaš učiniti guminu i jedra sva što je od potrebe za jedan brod; ako li

” Čoek mu pruži zlatni cekin govoreći: „Evo ti za njih ovi cekin, a evo ti ovi drugi da mi kažeš otklen ti ova jaja.” On mu sve kaže, i

kad vidi lava gde u sobu uđe, ali lav odmah stade mahati repom, i oko nje se umiljavati; ona se malo oslobodi, pa pruži i njemu pogače, i lav uzme, pa joj stane ruku lizati i ona se sa svim oslobodi pa počne lava milovati i hraniti

Ostavi je tu đe je; a evo ja ću tebe učiniti čestita, što si me od nje izbavio” pa iščupa iz zemlje jednu travku, i pruži je čoeku: „na ti ovu travu, te je ostavi; a ja idem, pa ću ući u kćer toga i toga cara; iz svega će carstva doći

” divljan kad vidi da mu je utekao, domisli se što će, otvori vrata sa svijem, i pruži mu jedan štap govoreći: „Kad si mi već utekao, na ti ovi štap da ćeraš stoku, jer ti bez njega ne će nijedna krenuti.

Onda ga uzme jedan sluga, te ga uvede u dvor, pa pruži ruku na jedno dijete, koje bješe uzjahalo na štap pa trče po dvoru: „Eno ono je Premudri.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Obojica začavrljaše razmahujući rukama, dok, u njeke, starkelja izvadi kutiju i pruži je stricu, a stric uze među dva prsta crna pepela iz nje, šmrknu ga i kihnu.

Grgo dopade. — Šta je!? Zašta se tučete? Bakonja mu pruži čašu, a kad Grga primirisa i poznade da su mu papriku stavili, viknu: — Đavolski sinovi, zar se tako dočekuje drug, a?

E, ajd, ajd! Fratri odoše na kafu a đaci odvedoše Grga u crkvu. On zinu čim prijeđe preko praga, pak se pruži koliko je dug i širok i poljubi ploču. Đaci se glasno smijahu. Grgo ih zapita gdje je sveti Vrane.

Najzad, Lis naburi usta put njega, kao iz prezrenja, a na to mu Bakonja pruži ruku, pak se rukova i sa Mačkom i sa Bujasom, pak preteče strica, te mu otvori ćeliju. — Taa-ko! Uf!

Bakonja prihvati jednu kožnu torbicu, koju mu pruži jedan mlad gospodin, riđe brade, suh i živolazan. — Ko je ovaj jarčić? — zapita Bakonja Dundaka. — To je likar.

Bakonju spopade vrtoglavica, srce mu je pomamno igralo. On zažmuri i zasmija se, pa lagano, lagano pruži obje ruke, a kad osjeti njene meke i tople u svojima, on ih provuče, te im se u trenutak šljubiše grudi i usta...

Pa onda nastade dirljiv prizor. Knez dozva bratstvenike koji se navrstaše oko ognjišta, Osinjača pruži vreću na koju kleče Bakonja, pa onda započe kroz suze: — Da si prost i blagosloven, lipi moj sinko, da srićan budeš u

Ćosić, Dobrica - KORENI

Čekaj dok svane, sutra ću ja tebe! Anđu malo popusti groznica. — Daj mi da ih podojim... Tola joj prvo pruži „desnog“. — Što si manji od brata? — reče. Dete, povijeno u očevu iznošenu prtenu košulju, poče sitno da plače.

„Šta imaš da mi kažeš?“ On skide lampu sa zida, prinese je ocu i pruži mu letak u kome su liberali ismevali Aćima zbog Vukašinove ženidbe.

Pod njim, gladni konji topću i tuku kolenima o prazne jasle. U podne Nikola razgrnu seno i pruži mu tanjir sa sirom i hlebom. — Neću! — gadi mu se na sve. — U kući nema vojnika. Valjda će otići iz sela.

Nije pijan. Zna, a ne raduje se. Nije njegovo. — Ovo je veliki dan za našu kuću, ovo je praznik, sine — pruži mu ruku da je poljubi. Tako, trebalo je da mu to kaže pre Mnogo godina; tada je on bio mlad i poljubio bi mu ruku.

Pisni sad ako smeš! — unosi mu se Milunka u lice; Đorđe skrušeno ćuti. — Bilo pa prošlo. A sad, poljubi mi ruku! — pruži mu je mokru i smežuranu. — Đorđe je ljubi bez otpora u sebi. — Mogu li da ga vidim? — šapuće.

Pritera kobilu do samih manastirskih vrata, a kaluđer potrča k njemu uplašeno mašući rukama. On siđe s konja i dizgine pruži zgranutom kaluđeru, koji se, okrenut vratima crkve, krsti, šapućući: — Samo su Turci dovde konjem dolazili.

Šta ću ja da radim ako mi Adam... Svi su otišli. Svi. — Đorđe se saginje, ruke mu mile po cigli. — Evo ti! — Andra mu pruži gunj.

Ne boj se. Ovo neće dugo. daj mi samo suzu vode. Da okvasim jezik, umreću. Dohvati sa stola šolju mleka i pruži joj. — Neću mleko. Otrov je mleko. Vode, samo kap vode. — Ne smeš vodu. — Mrziš me. Po glasu... Oduvek si me mrzeo.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

U ruci joj je bila ruža. Ona je prinese licu i začudi se njenom mirisu, pa je pruži susedu da pomiriše. — Gle vraga! — jeknu Đavolak. — Gde mu nestade rep?

« — pomisli starac, i osmehnu se: — Kako biste i dolazili kad je ovo samo san! — Misliš? — nasmeja se Taško Oraško i pruži mu plod oraha, sav od žeženog srebra sazdan. — Ja sam u njemu, čuvaj ga, mogu dolaziti samo noću...

Ponekad mu se činilo da se i sam kameni, čekajući da mu se ona osmehne ili da mu pruži ruku, ali stena je ćutala. Glatko i kao kost belo bilo je njeno lice. Zar je i mogla primetiti da stari? — Poljubi me!

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

„Dobar veče!“ - I ispod pokrova Koštanicu mi pruži u pozdrav. Prihvatim je, i stisak leden joj Sveg ukočenog oprosti me strâ. „Dobar veče!

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

- da se c'jela ova dva prostora u šar jedan zrakah svijetlijeh preobrate i pravilno sliju, i šar ovaj da se pruži pravo u najtanju što mož postić žicu preko ravni užasna prostora, - ovaj prostor što bi ova žica sa tančinom

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

svojim učenjem i svojim učenicima, gospodari javnim mišljenjem ove varoši, požuri se on da mu uputi laskavo pismo i pruži mu bogate darove. Sa ovim vidljivim znacima kraljevske milosti uputih se Platonu“.

No pre no što je sa svojom suprugom i svojom ćerkom izašao iz dvorane, on pruži ruku svakom naučniku i književniku i oslovi ga po imenu.

Kralj i kraljica siđoše sa prestola, a iza njih nagrnu cela svita da vidi i opipa sve ove dragocenosti. Euristenes pruži redom svakom od njih pojedino zlatno i srebrno posuđe pravo u ruku da njom odmeri njegovu težinu.

Kralj dozva svog rizničara Erazistrata i zapovedi mu da donese krunu. Onda je pruži Arhimedu. „Vrlo lep zlatarski posao!“, reče Arhimedes, posmatrajući krunu koja je ličila na lovorov venac.

Gerardo me dočeka stojeći pored svog pisaćeg stola, pruži mi prijateljski ruku i zamoli me da sednem. On je potpuno osedeo, ali su mu obrve crne kao ugalj, a isto tako i njegove

„Pa dobro. Što god postignemo preko toga, podelićemo između sebe na ravne delove“. „Kao braća rođena!“ - I on mi pruži ruku, u znak da je naša pogodba obavezna. Podigoh se sa stolice. „E moram da idem“. „A kuda, ako smem da znam?

Ona se nasmeši zadovoljno, pruži mu ruku i mahaše njome još dok se udaljavao. On nameravaše da pođe u krčmu gde je ostavio kola i konje, ali ga noge

Kad stiže u svoju upravničku sobu i kad mu poslužitelj skide kaput i uze šešir i štap, Njutn pruži ruku svom sekretaru i sede za svo) pisaći sto. Na njemu je ležalo nekoliko akata za potpis.

Izgledala je kao vila iz bajke. Ona se osmehnu ljubazno na mene i pruži mi ruku. ,Moj ujka mi je o vama, gospodine Njutne, već pričao. Sad sam ja njegov amanuenzis i brinem se o njemu’.

Pemberton mu pruži ruku. „Čestitam vam od srca, dragi gospodine Njutne! Meni je bila čast i zadovoljstvo da vas upoznam.

Dobro došli, dragi moj!“ Pemberton se pokloni pred njim sa iskrenim poštovanjem. Njutn mu pruži ruku. „Izvolite i vi sesti“, reče mu on. „Znam zbog čega ste došli: zbog trećeg izdanja mojih „Principija“.

Pemberton mu zablagodari, a čičica napuni dve čašice, pruži jednu od njih Pembertonu i reče: „U zdravlje Ser Isaka Njutna!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Rukopis na pismu koje mi ova ruka pruži, iako nešto izmenjen, poznao sam odmah. I ne samo rukopis nego sam pogađao unapred i samu sadržinu pisma.

Tu, na samim vratima stanice, stiže me Marija i pruži mi kutiju sa žutim imalinom koju je opet bila zaboravila i koju ja ostavih u džep gornjeg kaputa, pa odoh da uzmem kartu.

onda se pokoravam i izlazim u hodnik. Dugačka figura moga starog školskog druga, koji mi pruži ruku, uozbilji se usiljeno: — Ti znaš da ja, kao narodni poslanik kome pucaju leđa od narodnih briga, treba da putujem

Ona naže nekoliko gutljaja pa je pruži drugom studentu, ali on odbi. — Druže, — nagnu se ona prema njemu i govoraše sasvim tiho — i sama nalazim da je to

U tom trenutku, na malom stolu do postelje, zazvoni, pa krkljaše poljski telefon u svojoj kožnoj torbi. Nikola pruži ruku i uze slušalicu: — Alo, jest ja sam. — — — — — — — — — — — — — — Raz... razumem. . . . . . .

A jest, sad sam dobio, maločas. Hteo sam ovog momenta... — Ne čini ništa — rekoh. — Kako su ti kod kuće? On mi opet pruži čašu: — Dede, nismo svaki dan. — Dragi pobratime, baš zato što nismo svaki dan... — E kod nas je tako.

Ali odmah zatim namršti se, pogleda me potajnički i po treći put pruži mi čašu. — Ispij, bre. Ja se ustezah. On dreknu: — Loči! Uvek si bio izrod. I tebe ja poznajem. Uobražen.

Pa kad voz stiže i ona lako i graciozno siđe, komandant je pozdravi sa nekoliko izabranih reči zahvalnosti i pruži veliki buket poljskog cveća u znak toplih simpatija i blagodarnosti ojađene vojske i građana.

poljubi ga svojim malim rumenim usnama, pogleda oko sebe i kad primeti krivonogog Sekulu Resimića, naslonjenog na čaklju, pruži mu ga, rekavši: — To tebi pripada, junače, ne meni.

Tada pruži ona buket momku, otkopča svilenu torbicu, pa bolećivo pristupi ubogim ljudima. — ...Molimo gospoju, vašim... slepim a..

Ceo Beograd je na ulici. Dakle tako. Daješ mi reč? Gospođa Leđenski, razdragana kao dete i kao nikad dotle, veselo pruži ruku, pa onda zagrli gospodina Leđenskog. — Dajem, evo ti dajem reč. Ti imaš potpuno pravo. Zaista, knjiga je sve.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

I to ga je navelo na pažnju prema starom umjetniku-probisvjetu, pa je udesio tako da mu u sobi druge klase pruži neka preimućstva prve. Baš mu hvala. Jer doista ne mogu više da gledam lica spavajućih.

Taj mi je miš bio sva ljepota i sva razonoda koju mi je život u tom času mogao da pruži. Jedno vedro malo krilce kojim mi je izdaleka mahao. Primijetio sam, raduje me svaki dolazak tanke bolničarke.

promuklih, bezvoljnih predstava, i time su bile iscrpene više-manje sve mogućnosti koje je malo mjesto moglo da im pruži. Gotovo mahom se pobolješe. Jedni dobiju upalu porebrice, drugima se probudi reumatizam, a svi prokašljaše i promukoše.

Žene su bolji dio čovječanstva. Ako ti među ravnodušnim, sobom zaokupljenim ljudima, neko pruži ruku da te izvuče iz neprilike, to će uvijek biti žena.

Istina, i scenska nam umjetnost ponekad pruži koji časak užitka; ali taj je užitak suštinski različit od užitka u poetskom tekstu.

Pitat ću specijalistu kad mi se pruži prilika. Tapkajući po hodniku ili igrajući se pod prozorima, mali katkad nesvjesno pjevuši.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— oslovi ga Vujo pre nego što mu se Đurica približi. — Dobro jutro, čiča! — pozdravi ga Đurica i pruži ruku. — Dobra ti sreća! Otkud tako rano? — Hoću u čaršiju.

— Pa vidiš, valjad’, da pristajem... moram! — Dakle, sigurno? — Sigurno! — E, daj ruku! Đurica pruži svoju hladnu kao led ruku, koju Vujo dohvati i steže svojim koštunjavim prstima.

— A ja, naposletku, pristajem za oku vina. — Pristajem! — viknu Marko i pruži ruku. Pošto se rukovaše, Marko leže pred rupu, pruži jednu ruku pravo napred i na nju metnu glavu, a drugu ruku pruži

— Pristajem! — viknu Marko i pruži ruku. Pošto se rukovaše, Marko leže pred rupu, pruži jednu ruku pravo napred i na nju metnu glavu, a drugu ruku pruži niza se. Maknu nogama jedared, dvared...

Pošto se rukovaše, Marko leže pred rupu, pruži jednu ruku pravo napred i na nju metnu glavu, a drugu ruku pruži niza se. Maknu nogama jedared, dvared... I dok si trenuo, nestade ga, provuče se kroz rupu. Nastade neobična graja.

na jednom mestu, već pregledavši okom svaki kutić, stade da čini neke neobične pokrete: čas mrdne jednim ramenom ili pruži ruku u napred i trgne je istoga trenutka, kao da se ožegao; čas trgne glavom unatrag, zabaci je i istoga trenutka

Bacaj pare! Mehandžija izvuče novčanik, metnu ga na dlan i pruži preda se, ali mu ruka toliko drhtaše, da novčanik pade u prašinu, a on zamuca: — Tako mi dece!... Živa mi deca!...

Živa mi deca!... Braćo moja!... — Diži to! — viknu Pantovac. On podiže novčanik i opet ga pruži unapred. Đurica za sve to vreme gledaše, u čudu i strahu, šta se zbiva, dok ga Pantovac ne gurnu snažno napred, te se

— Stoj !... Pucaj !... — povikaše oni za Milutinom, i Kosta, iskočivši iz zasede, već pruži pušku, ali vranac, trčeći za gazdom, zakloni ga sobom, a Pantovac, videvši pruženu pušku, povika: — Ostav’!...

Najzad se pribra, pa priđe Đurici i pruži mu ruku. — Ene de, otkud ti, bre ?... Zdravo mirno! — Dalje, dalje — odgovori Đurica mahnuvši puškom, ne dajući mu

On koraknu dvaput u nazad, stade i s nekom začuđenom zebnjom očekivaše šta će da bude. Devojka zape oroz, pruži pušku pravo u grudi mu i, kao predomišljajući se, progovori: — Ja se ne šalim; ti znaš mene. Govori, hoću li da cucam?

Radovan planu, sevnuše mu oči kao u tigra, pa odskoči u stranu od razjarenoga Đorđa. Podiže pušku i taman da je pruži, a u kući se opet začu vrisak. Iz kuće istrča Đorđev najmlađi sinčić, sav krvav, a za njim trči Sremac sa golim nožem.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Petar ne posluša devojku, nego joj reče: — Neću ja brazdu prekoračiti, — pa pruži ruku da uzabere cvet, no u koji mah da uhvati za cvet, a cvet se previje i Petar morade prekoračiti brazdu.

Onda zmija poviče iz požara: — Čobane, zaboga, izbavi me iz ove vatre! Onda joj čoban pruži svoj štap preko vatre, a ona po štapu izađe pa njemu na ruku, pa po ruci domili do vrata i savije mu se oko vrata.

Ostavi je tu đe je; a evo ja ću tebe učiniti čestita što si me od nje izbavio. — Pa iščupa iz zemlje jednu travku i pruži je čoeku: — Na ti ovu travu, te je ostavi; a ja idem, pa ću ući u kćer toga i toga cara; iz svega će carstva doći

Kad se navrši četrnaesti dan, eto ti kralja pred Grbinu sobu i reče: — Pruži prst, Grbo, kroz ključaonicu da vidim jesi li dobar za ražanj.

A ja mu na to: „Makar se odmah kajao, daj mi ga, dervišu!“ a on mi ga pruži i dade. Ogledam se na jedno oko: oćoravim; ogledam se na drugo oko: oćoravim i na drugo.

Jedan od ljudi uze lopatu kojom je vejao žito, pa otide pravo junaku da vidi šta hoće. Kad vide šta želi junak, pruži mu lopatu koja dostiže čak do druge strane, pa reče junaku da sedne na nju.

Poče sad junak pričati zašto je pošao u svet, a starac jedan, koji je bio slep, kad to ču, reče junaku: — Pruži, mladiću, ruku da vidim kakav si junak.

Prisutni rekoše junaku da ne pruža ruku, već da mu pruži gvozdenu držalju od lopate, te starac pritisnu palcem i napravi malu rupu.

Stavi se car odmah da ga je šćer naučila, pa zapovjedi slugama te ga uhvate i dovedu preda nj, pa mu onda pruži povjesmo lana govoreći.

Kad dođe caru, vidi car da je sve dobro, pa reče: — A gdje ti je dar i nedar? On izvadi vrapca pa mu ga pruži, a kad car htjede da ga uzme, on ga pusti i vrabac odleti.

tome onaj što je bio dužan opazi hajduka pod prozorom, pa brže-bolje rukom kroz prozor te mu zgrabi kapu s glave, pa je pruži pobratimu: — Aratos ti dva novca! Evo ti za dva novca.

ĆERA TURE KRALjEVIĆA MARKA Dođe Turčin slijepcu koji je kod namastira u saboru pjevao, pa mu pruži paru govoreći: — Na ti, slijepi, paru, ali da mi pjevaš pjesmu kaku ja hoću, ja sam Turčin.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Pogađajući moje misli, smeškala se zadovoljno, ali je izbegavala da mi pruži priliku da joj poverim svoja osećanja. A ja bih to možda i učinio, iako sam bio veoma stidljiv.

Često sam se sećao i Džimovog proročanstva, da će jednom doći dan kada mi ulica Kortland ne može više da pruži ono za čim žudim. Osetio sam da je taj dan već vrlo blizu.

i završio svoje predavanje bez ikakvog daljeg komentara, kao daje želeo da o ovome sami razmišljamo pre nego što nam pruži dodatna objašnjenja.

Sa željom da se i drugima pruži prilika koju sam imao, kada sam bio među plemenitim i nesebičnim nemačkim učiteljima, predlažem da se, posle plaćanja

struju morati baciti u staro gvožđe, a isto tako i mašine za proizvodnju ovih aparata, ako se naizmeničnoj struji pruži podrška. Bila je to atmosfera koja nije nimalo ličila na tipično američko gledanje na stvari.

Neki idu tako daleko da veruju da će napori nacije da pruži uslove za široka naučna istraživanja i preterano pripremanje za nauku, ozbiljno ugroziti duhovni razvoj nacionalnog

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

— Načnimo ga! — zanovetaše neki mladić što je do Cvete mamine kupio. — Skini ga s glave, da ga okusimo! — i pruži prema njoj ruku. — Da—nu! — izlane ona i odmače se.

—Hvala bogu! Što je, da je! —Na, uzmi; to je tvoje! — i pruži joj nešto novaca. Cveta prihvati novac i stade ga prebrojavati. Nije verovala svojim očima.

—Dvije cedulje za me i za ovoga, — i pokaže na sina. —Kuda ćeš? —U O... —Daj novac! — i pruži ruku. —Koliko? —Dvije krune i dvadeset! Daj, brzo! Žena se skanjiva.

—Koliko? —Dvije krune i dvadeset! Daj, brzo! Žena se skanjiva. Najposlije smisli se, razveže maramu i pruži mu krunu. — Ča? 'Ajde k vragu! Dvije krune i dvadeset! — ponavlja agent ljuteći se. — Eto sve!

” Najposlije odredi da je, kad se pruži prigoda, pošalje u njeno rodno mjesto da se bratstvo s njome brine. Jednoga jutra kupi komad kruha i zaveže u maramu,

sušeći jedra, lađe mile, pa jače osjeti u sebi volju za životom i volju da čim prvo svoje dijete vidi, da mu gladnu pruži svoje grudi, da ga nadoji, — i očima i sviješću zahvati ujedanput cio njezin školj..... —Ukrcajmo se!

—Morača! — jedva izgovori i zajeca. —Idi! Ovo su veliki dani! — odgovori ona i nasmija mu se u lice. Paron Zorzi pruži prema njoj svoje duge, mršave ruke i, sav drhteći, obuhvati njenu toplu glavu i prinese je k sebi.

— i pruži joj sklenicu vina. — Nazdravi, stara! —Fala ti, sine, valjaće ti za dušu! — i drhtećom rukom prinese sklenicu k ustima.

Skide torbu sa leđa, potraži i izvadi iz nje komad hleba. Arnaut mače svezanim rukama, ali se mahom priseti, pruži glavu kao konj kad mu se iz ruke nešto daje, i zubima prihvati hleb.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Još jedna žiška — pepel će se učini!... Zatim mu pruži fišek i prsten s ruke, pa se strahovito namršti: — Turčin sam, šućur!... Što da mislim gore-dolu?... Idi vo selo.

Turci se iznenadiše n guslaru i pesmi. Vukašinović od zadovoljstva sam ščepa od sluge kondir S vinom i pruži ga Durutu, moleći ga da potegne „kao nekad naši stari“... Pa mu i to bi malo.

Pa mu i to bi malo. No, čim Seno popi kavu i ispuši cigaretu, on mu pruži gusle: — Tako ti krsta sad jednu još postaru; jednu kako je bilo u Kosovu!.. — Ne znam, aga, i ne diraj me, vjere ti!

Njega to štrecnu, pa namrgođeno pruži svoju pušku ne domaćinu no jednom drugu i naredi im da sednu tu kraj Vrata. Pa onda pođe k čelu odaje, k ognjištu i

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

neće sve da sruši Brzo i uznako, Da taj meti, opštoj meti Ne ide polako; Da on neće, s vama skupa, Gde se zgoda pruži, Pohitati da se višem Načelu oduži.

Sastani se s njim!“ To je bilo na sprovodu samom, Gde osećaj zagušuje reč. Ti mi pruži svoju desnu ruku, Ja je stiskoh prv’-poslednji put: Sa tvog lica čitao sam želju, Što s’ ne krila ni sa lica mog.

Kako će babajke biljčice da njive! Kako će im škola biti vođa duši! Pa tek društvo, društvo, dok im primer pruži, Eh, kako će Bogu dare da oduži! Slatko dete ne zna šta sve obećava. Da l’ vam se priviđa slava i država?

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

JOVAN: Šta vas znam ja, kad kažete da vam je zlo. FEMA: Makar da izdišem, ugursuze, opet se nobles u ruku ljubi. (Pruži mu). Na! JOVAN (gledi je): Majstorice, ala su vam ispucane ruke! (Poljubi je, i brzo iziđe.

Krakov, Stanislav - KRILA

— Dušane, na, pročitaj. Ruka kojom pruži hartiju opisa izlomljenu prugu. — Naređuje se pokret bataljona. Već su zapovesti odjekivale tupim odjekom u šumi.

— Malo konjaka, gospodin’ majore. Kapetan Danović pružao je bocu. Major zastade n pruži ruku. — Hajdemo, hajdemo, — gotovo mu je oteo bocu Duško, koji nije hteo da na golom grebenu ostanu.

Osetio je poljupce na mršavim bedrima. Suludi zanos, već davno zaboravljen, obuze ga. I on pruži ruke. Odjednom krevet zaškripa pod teretom, i on oseti topli zagrljaj žene. Opruge počeše da pevaju.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Čovek, boreći se još sa evropejstvom, kao čovek koji samo što nije zaspao, pruži im galantno svoj rubac da bi se njim izbrisale između nogu.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

On pruži sablju s rezignacijom. Još i sad kao da gledam njegovu pruženu ruku, sa onom svetlom sabljom sa lavovom glavom na balčaku.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Sa nekima sam čak i razgovarao... Vidite... Svi se oni mogu podeliti u tri grupe. Prvo, — komandir savi prste i onda pruži palac — jedni smatraju rat kao neko životno opredeljenje. Seljak na primer ore, seje njivu, gazi blato.

— Čekajte malo, barone, da ja vama probam glas. Postaviću vam prostiji zadatak. Ali brzo da mi odgovoriš. — Rajko pruži ruku prema Kosti i raširi prste. — Barone, recite mi, koliko ima prstiju? — Pet.

— Rajko pruži ruku prema Kosti i raširi prste. — Barone, recite mi, koliko ima prstiju? — Pet. Rajko pruži i drugu ruku i raširi takođe prste. — A sad? — Deset. — A koliko će imati deset ruku? — Sto.

Džamiću! — dozva svoga posilnoga. — Donesi još dve stolice. Komandir mu priđe i pruži ruku, gledajući ga ljubopitljivo. — Zdravo, druže Raco! Dede, molim te, pričaj mi šta se desilo.

Ali šta mogu!... Uostalom, posmatraću bioskop. Naiđe razvodnik i ponudi program. On ga kupi i pruži prvo onoj dami pored sebe. Ona uze. Tada su počeli ra razgovaraju. Ali sala se zamrači i na platnu se pojaviše slike.

Osetio sam kako joj je to neprijatno, i ona pruži nogu gledajući ga molećivo, kao da je htela reći: pritrpi se malo. Onako besposlenom pade mi na pamet: eto, isti ovaj

— Vrlo mi je drago što ste došli da me posetite — progovori na francuskom i pruži mi ruku. Lako sam se pridigao i prihvatio njenu šaku. Zatim sam opet seo.

Toma priđe Arleti, obuhvati je oko pojasa i lako je povi preko ruke. — Zavaliću vas u sneg! Ona pruži ruke prema meni. Govorila je zadihano: — Ne, ne, molim vas, hladno mi je. Gospodine, branite me...

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

) ove tajne njene. Išti ruku da celuješ; kad ti ovu pruži, Pridrži ju, nežno samo, pak joj se potuži: Najpre kaži da si svedok moje ljubve žarke, A potom joj sve iščisli moje

tog truda Nije vajde — U dvor hajde Vila deva, Da ti peva Sila zemska I nebeska; Devi vili, Brate mili, Ruku pruži, Da ti služi Grdna sila Sviju vila! Ljubi lice Od kraljice Vila sviju! A voliju Vile tebe Nego sebe.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— „Kako to Slatke Duše!“ — kao da se malo Dule ljutnu. — Lijepo! Slatke Duše ono je grob... On se podiže na koljena i pruži ruku između dva vrhunca, kroz koje se bjelasalo selo dole pod planinom.

Tvoj mi je đed o glavi radio, pa otac, pa svi tvoji, ali evo im!... Mlogo me je — obrnu se meni i pruži mi mlin, pun nesamljevene kave: — Samelji to, snažan si, vidim, pa ćemo popiti kavu, pa svak za svojim poslom!

— Tak'i mi se rađali! — uzviknu veselo Mićan i pruži mi punu čašu bašice. — Sama prva kap! De-de, dalje pričaj. — E, ljudi moji, nit je ta'kije' nišandžijâ kad bilo, a kakav

— De-de, Simeune; što si stao? Pri povijedaj, da vidimo, šta će biti — veli Mićan i pruži mu opet punu čašu bašice. — Kad se malo odmori' na 'noj strani pod Medenjakom i privati' kruva, — nastavi Simeun —

— Jadan li sam i kukavan, kako ću šjutra starješini izići na oči! — Utoči, Mićane, uzgred i meni jednu — pruži mu i otac Sopronija čašu.

— uzdahnu duboko Simeun i pruži ruku da primi čašu. — Pa to je, bolan Simeune, kô jedna istorija! — uzviknu otac Sopronija meko i kao malo začuđeno,

Onaj iziđe iz mraka, poljubi ga u ruku, i pruži mu čašu hladne rakije: — Ovo sam ja cijelu veče za tebe 'ladio, delijo naš i branitelju ove naše svete ćabe!

Dakle, kako je ime gospodinu? David (ustade, ustače kapu, opet je skide i pruži ruku pisarčiću): Zdravo mirno, gospodine Dane, ili... Sudac (iznenađen): Sakrament! Pogodi!

Bojić, Milutin - PESME

Oprostite, što smo umorni se stekli, Da vaš vrt nam pruži san i isceljenja: Mi idemo kud su bogovi prorekli: Preko slanih gora putem vaskrsenja.

Nastasijević, Momčilo - PESME

U njemu nađem ja sve što zatražim, On mi je spasenje i štit moj i zaklon, U strahu s verom kad zovem ga ja, Tad pruži mi oslobođenje on.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

A u kujni vatra, gaseći se, čas po čas plane, pruži se te osvetli kujnu, posuđe. Napolju mrak, već duboka noć. Mladen seda pored babe ali ne u čelo, već podalje,

Ćipiko, Ivo - Pauci

Vaso krenu glavom na dva varošana, što se nađoše u dućanu, da potpišu „zadužnicu”. Jedan od dvojice pruži pero Vojkanu da „postavi križ” potpisaše.

Neka smo jednaci! — Nek bude kako hoćeš! — prihvati besjedu Petar, bojeći se da starca baba ne preokrene, i pruži djedu ruku u znak pogodbe. — Treba učiniti dva pisma: jedno za starce, a drugo za sestru, — opazi pisar.

Ništa ne odgovorivši ženi, podiže gunjac, napi se, a ono što ostade pruži njoj. Žena ispi zaostalo nadušak. —Fala ti, Rade, kao da si me i vinom napojio! —Što ćeš ovdje?

Našao ih je gdje ručaju puru; odmakoše se i dadoše mu stočić da sjedne do Cvijete. Smiljana pruži mu kašiku i veli: — Maši se! I već ni riječi ne progovoriše dok ne doručaše. Zatim pristupiše k vatri.

Kad se Rade povrati, stara Smiljana izvadi iz hambara plećku suve ovnovine, već na po oglodanu, i pruži je Radi da večera. — Presmoči se kruhom, — veli mu. Ali Rade neće da se ničega dohvati.

Ali Rade neće da se ničega dohvati. Tada stara s pomnjom opipa meso s kosti i podijeli ga djeci, a Radi pruži očišćenu plećku. — De, vidi, Rade, — zamoli — ima li zla u njoj?

— nasmija se Maša. Pa, dajući ga Božici, veli: — Uzmi ga, tvoj je! , Ali Božica neće da pruži ruke, već u Radu gleda. — Ponesi ga natrag, Mašo! Tebi isto fala! — smislivši reče Rade odlučno.

Izdaleka, kao laka muzika, dopiraše do njih brujanje vodoskoka. Brat ga pretstavi. Ona se diže. Pruži mu ruku i, uz stidljivi drhtaj trepavica, obori oči. —Gospodin je Dalmatinac, — reče joj brat. —Drago mi je!

S mukom otrgnuvši se od prozora, svuče se i pruži po postelji. Ne htjede zatvoriti prozora. Bijaše mu milo da se mjesečevo svjetlo po sobi povlači, a on da, gledajući u

— i usiljeno se nasmija. — Što ćeš? Tako svijet ide. Svako gleda svoju korist! E pa, do viđenja! — i pruži mu ruku. Kako je mladić sam ostao u polju, zaokupiše ga svakojake misli.

— Na moja, na! — javi se ona kozi kad stiže, i pruži joj dlan. Koza nakrenu glavu i pogleda je sjajnim očima, pa se mirnim hodom približi ruci.

Uto uljeze u dućan, protrkujuć', bosa djevojčica. Bijaše pokisla, sa minđuša cijedila joj se voda. Umilno mucajuć', pruži vrećicu da kupi kukuruzova brašna. — Rekli su mater da će platit' ... — Oh, došla si, a! — i diže se.

Ilić, Vojislav J. - PESME

imam - i čujte nazore moje: Dužnost je Srbina svakog da svome narodu služi, Pa život ustreba l' samo - i život neka mu pruži!

„Pogledaj“, reče mu, „samo!“ i pruži put sela ruku. ,,Buktinja svetli se tamo, I kmet sa momkom ide.“ Kića se lagano diže, Povi se, da bolje vidi, i naže

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

živa u razgovoru s Mijom da su je drugarice trzale za kecelju; a Mija bi opet postajao najpažljiviji kad Jana, stidljivo, pruži svoj večito slab crtež. Znalo se da Mija brine stalnu brigu o njenim crtežima.

u vinograd i prolazio Rimskom ulicom, odjedared je ukočio korak ispred kuće Harisijadesove: nešto ga je gonilo da uđe. Pruži ruku da uhvati kvaku na ulaznim vratim, pa se otkide, opruži korak, prođe kuću, i tek onda stade da razmisli.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

« So tim uzima preslicu i prede. Učeni sin čas pruži jednu nogu, čas drugu, čas treje rukom čelo, čas barusi kosu. »Mamo, šta radiš ti?« Predem majki.

Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA

mi na vučje sazvežđe liče Imaću čime da ispunim noći Ako se živ i zdrav kući vratim HILANDAR Crna majko Trojeručice Pruži mi jedan dlan Da se u čarobnom moru okupam Pruži mi drugi dlan Da se slatkog najedem kamenja I treći dlan mi pruži Da

noći Ako se živ i zdrav kući vratim HILANDAR Crna majko Trojeručice Pruži mi jedan dlan Da se u čarobnom moru okupam Pruži mi drugi dlan Da se slatkog najedem kamenja I treći dlan mi pruži Da u gnezdu stihova prenoćim Prispeo sam s

mi jedan dlan Da se u čarobnom moru okupam Pruži mi drugi dlan Da se slatkog najedem kamenja I treći dlan mi pruži Da u gnezdu stihova prenoćim Prispeo sam s puta Prašnjav i gladan I željan drugačijeg sveta Pruži mi tri male

treći dlan mi pruži Da u gnezdu stihova prenoćim Prispeo sam s puta Prašnjav i gladan I željan drugačijeg sveta Pruži mi tri male nežnosti Dok mi ne padne hiljadu magli na oči I glavu ne izgubim I dok tebi sve tri ruke ne odseku Crna

s lica pada Vepar divni srce napušta Noktima se hvatamo za poslednji dah Za šta da se uhvatimo Ni oblak da nam pruži ruku Ni kamen da podmetne rame Ni vreme u pomoć da pritekne Ko još smrti zube broji Niko crna preostala krvi Ujedi

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

saopštio, ja sam postao najodaniji poštovalac medicinske nauke, očaran njenim napretkom, koji joj je dao mogućnosti da pruži ljudima tako obilnu moralnu satisfakciju.

Zamislite, na primer, neka takav oktopod pruži samo jedan od svojih pipaka i kljucne vas u glavu. Jauknućete, verujte, kao da vam se u mozak zarilo pedeset zmijskih

— A što to bacaš? — Pa to je gadno. I ona se reši i pruži odlučno ruku. Ja otkidoh glavić sa palidrvca i dadoh joj drvce. Ona uze i poče odvažno da ga jede.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Nisam ja... Oni su tražili jaje od mene... Posilni komandantov pojavi se sa nekim kovertima. Jedan pruži veterinaru, drugi blagajniku, a treći kapetanu Dušanu. Gledali smo ih sa nestrpljenjem.

i u svešteniku ovoga puka, naročito u ovim teškim danima našega stradanja, gledam jedinu utehu. — Čestitam! — pruži Živadin ruku Momčilu. — Stoga sam slobodan zamoliti komandanta, da sveštenika ovoga puka proizvede u čin mitropolita..

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Nežan i srebrn Mesečev Cvet kao džinovski ljiljan pred njim pravo u nebo raste, a stabljika mu leska i treperi. Da pruži ruku otkinuo bi je, porastao i kao lepotan svetom išao. Ali, kako da pruži ruku kad zna kakav će bol naneti Cvetu?

Da pruži ruku otkinuo bi je, porastao i kao lepotan svetom išao. Ali, kako da pruži ruku kad zna kakav će bol naneti Cvetu? Kako da ubije Mesečev Cvet?

Devojke su kao kroz staklo gledale u njega ili mimo njega: nijedna da se osmehne, nijedna da mu pruži ruku. Mladići su bili još suroviji: — Od guštera zmaj ne biva! — govorili su i smejali se.

I porodicu i dom, šta bi još mogla da poželi? — Nikad se ne zna! — reče starica i pruži joj ogledalo ne veće od dlana, rekavši da takvog nije bilo, niti će biti.

— reče Sofronije i osmehnu se. — Danju su one ribe, bar ljudi misle da su ribe, ja jedini znam šta su... — pruži Sofronije ruku, a na to kao na neki tajni znak zaigraše ona malena stvorenja lelulajući kosama i haljinama.

Poče da se prazni tanjirić. Razrogaći dečak oči, i vide: prekoputa od njega sedi devojčica tanka i lomna kao puzavica. Pruži dečak ruku preko stola: — Zdravo, i dobro došla! — reče. Pruži ruku preko stola Princeza. — Čekao si me dugo?

Pruži dečak ruku preko stola: — Zdravo, i dobro došla! — reče. Pruži ruku preko stola Princeza. — Čekao si me dugo? — upitno se unese dečaku u lice. — Dugo, predugo.

— Moraš ostati! Moraš! — urliknu strašnim glasom. — Tvoje će biti moje beskrajno carstvo... Evo ti krune! — pruži joj on krunu načinjenu od dijamanata i rubina, ali je Princeza hitnu u šiprag. — Ne treba meni tvoje carstvo!

Šantić, Aleksa - PESME

Ubogi druže dubrava i vrela, Ti što te drače ubodima grde, Pruži mi ruku da žuljeve tvrde Ižljubim na njoj kô znak časnih djela.

Puna dobrote tihe, blagodatne, Pruži mi ruku i kô sestra prava Priča mi svoje pripovjesti zlatne... Znaš li zvuk harfe kada podrhtava Od slatke čežnje?

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Tiranin se ne zadovoljava samo delom, iako uzima deo po deo. Ako su ti dragi sloboda i dostojanstvo, odupri se čim pruži ruku na tebe.

Volim dati konja na razmjenu, jer ne mogu pješke putovati“, Pa ustavi svojega kulajša, pruži ruku ispod međedine; oni misle bakračliju skida, al' on skida zlatna šestoperca, te udara Đakovicu Vuka: koliko ga

Al' ne čeka Strahiniću bane, no na njega đoga nagonjaše, pa na njega bojno koplje pušti. Udari se junak na junaka. Pruži ruke silan Vlah-Alija, u ruku mu koplje ufatio, pa ti banu riječ progovara: „Kopilane, Strahiniću bane, a šta li si,

“ Ražljuti se Kraljeviću Marko, pa govori Novaku kovaču: „Pruži ruku, Novače kovaču, pruži ruku — da ti sablju platim!“ Prevari se, ujede ga guja, prevari se, pruži desnu ruku; manu

“ Ražljuti se Kraljeviću Marko, pa govori Novaku kovaču: „Pruži ruku, Novače kovaču, pruži ruku — da ti sablju platim!“ Prevari se, ujede ga guja, prevari se, pruži desnu ruku; manu sabljom Kraljeviću

“ Prevari se, ujede ga guja, prevari se, pruži desnu ruku; manu sabljom Kraljeviću Marko, ods’ječe mu ruku do ramena: „Eto sada, Novače kovaču, da ne kuješ ni bolje ni

A đevojka njega poslušala, zavati mu vode u maštravi, pruži njemu vodu i maštravu: ne šće Porča vode, ni maštrave, već đevojku za bijelu ruku, pa je baci za se na đogata, priteže

Progovori vojvoda Milošu: „O Ivane, naša poglavice, što dozivlješ i braću sazivlješ? No mi pruži desnu tvoju ruku, i zadaj mi božu vjeru tvrdu za Maksima, za tvojega sina, da Maksimu žao ne učiniš, na veselju đe ga

Kad izišli na Crvene st’jene, ondar Mujo govori Alilu: „De se popni jeli na kičicu, i ponesi durbin od biljura, pa mu pruži sedam koljenaca, nasloni ga na jelovu granu, okreni ga kamenu Kotaru, pa pokupi polje pod Kotarom, i ufati na gradu

“ U mlađega pogovora nema, ode Alil jeli u kičicu, i odnese durbin od biljura, pa mu pruži sedam koljenaca, nasloni ga na jelovu granu, okrenu ga kamenu Kotaru, pod Kotarom polje pokupio, i na gradu ufati

starac Mustaf’-aga, nijedan je podići ne može; a kad dođe Zuko od Udbinje, ud’ri barjak u zemljicu čarnu, pak đevojci pruži desnu ruku, đevojka se i sama podiže, i usjede za njga na đogata.

Pa mu pruži sedam koljenaca, tj. produži ga pomoću sedam kolenaca da bi dalje video. Kano mjesec od petnaest dana, tj. pun mesec.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Odjednom Nikolica poskoči i viknu: — Aha, sad sam se dosjetio! On se četveronoške uvuče u kućicu i pruži se po šuštavoj prostirci.

! Nije moguće da je zec. Prodor je toliki kao da je dolje upala u najmanju ruku ovca ili divlja svinja. Dječak se pruži potrbuške i nadviri se nad otvor u granju. Dolje u rupi sjedila je u ćošku samo kuja. Pored nje prevrnuta zdjela.

ih dva nova pucnja, a kad Stric stiže već nadomak jedne udoljine, nenadan udarac zbaci mu šešir s glave i on se pruži koliko je dug po nekoj gustoj paprati. Pucnjava naglo prestade.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

I uzeše ih žile spajati i meso im naraste, pruži se i koža odzgor na njima, — ostaše celokupni ljudi. Ali bez duše, mrtvi.

I bojiš se da se kogod sam ne pruži rukom za tvoj koršov te da se ne napije, ili od tvoga hleba i smoka da ne okusi i da se ne osmoči.

A to se i samo zna, jer kad se žena s mužem združi, onda jezik pruži! Ama dotle od svašta strepi te ne smi ni svoga zuba pomoliti. A za koje veliko poštenje muževlje?

Svaki se započetak svidi ljudma mučan. Danas jesmo, a sutra nismo. Kad se žena s mužem združi, onda jezik pruži. Mao pokoj a duga tuga. Kad čovek radi, Bog ne brani. S vremenom je svašto dobro, a bez vremena sve je nizašto.

I dođe taj pobivač, stade na Arnonovu brdu suproć Jerusalima, pruži na grad svoj mač da sve širom ljude u jedan mah po Jerusalimu pobije.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

njima; pušio, izdavao naredbe, srkao kafu, i tada je vrlo malo mislio; samo od vremena na vreme izdigne se na sidžadetu, pruži nos — kao hrt kad hvata trag — i uvlači miris od žuta dafinova cveta i šakama ga još više grabi i priteruje svome nosu.

— završi hadži Zamfir i pruži mu cigarluk. — A ja će pratim za njuma — dodade — kad bude gotova... Mane razgleda muštiklu.

Nesi!... — Nesam... — odgovara Mane i pruži Zamfiru muštiklu, koju je opravio. — Ja si sina nemam, Mane. Tatko te Đorđija men’ u amanet ostavi.

Bilo cveće — bilo i Zone!... — završi dršćućim i zagušenim glasom mlada ženica i obrisa krišom suze, pa mu pruži kitu zimskih bledih ruža. — Eh, — uzdahnu Mane bolno i dodade jetko, primajući i mirišući ruže.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti