Jakšić, Đura - PROZA
ušiju, obori oči dole, pa svojim zvučnim glasom pročita nekoliko psalmova, tako lepo, takom umilnošću da bi i samome psalmopevcu srce zaigralo da ga čuje i vidi. — Lepo, Milisave, — veli uča, — ti si dobro momče i dosta se valjano učiš...