Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Tri dana i tri noći je Višnjić pevao. Sedeo je iza lozničkog bedema, oko njega se pucalo i psovalo, jaukalo i ginulo, Turci su nadolazili, njihovi uzvici su bili sve bliži, topovi su gruvali.
pričinilo mu se da je u nekom od onih snova što se ponavljaju: opet je sedeo iza onog šanca, opet se oko njega pucalo i psovalo, jaukalo i ginulo, Turci su nadolazili i njihovi uzvici su bili sve bliži, topovi su gruvali.