Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
— — — — — — — — — — — — — — — — — — Slušam kako suho granje pucka, gledam gde mesečina sija, tišina se rasprostire a suv, nekako oštar, i kao star vazduh puni mi grudi, guši me i
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Anđeoski, izvan zala, trepne Čedo iz jasala. Čuvan sapun, ili milo, rasplamsa se uz kandilo. Stišan romor: pucka štica kao suha kotarica. Lepa starost: žiži vera s lutalice kaluđera.
Zlo je meni namignulo u krstima kad žignulo: To što pucka nije koska nego plamen žedan voska. Zlo je meni šaputalo kad mi grlom skakutalo: To što šumi, mrvo živa, šum je
Mirisno pucka žarulja rupa. Suši se vreme - prostor palaca. Divotna glavo, umnice trupa, kuda te goni, gde li te baca nagon
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Raspričan Mačak prede bez kraja i preko lule nemarno pljucka, oči mu pune zelena sjaja. U peći vatra pucka li pucka, rumene šare po sobi miče prstima zlatnim predmete tiče, na zidu slika Mačkove priče, sve mu na vuka
“ Raspričan Mačak prede bez kraja i preko lule nemarno pljucka, oči mu pune zelena sjaja. U peći vatra pucka li pucka, rumene šare po sobi miče prstima zlatnim predmete tiče, na zidu slika Mačkove priče, sve mu na vuka rogatog liče.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
A vatra pucka i greje, zvoni jednačit glas pripovedača, a tamo sa druma čuje se krčanje punih kola i sumorno izvijanje setnih »dvojenic
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari, I gluhi časi neosjetno teku. Na polju studen. Peć pucka i grije. Ja ležim. Ruke pod glavom, pa ćutim, I slušam kako granjem zamrznutim U moja okna goli orah bije.
Pod jednim hrastom leg'o sam na travu, I slušam kako šušti, pucka, struji. Pučinu gledam neba bistru, plavu, Dok ranâ pčela negde blizu zuji.
I u čas ovaj proletnji i mladi, Dok svuda pucka, šušti, struji vrenje, Ja osećam kako u meni radi Života svetskog večno podmlađenje.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Vala i meni se nešto predskazivala neka graja, — nastavlja Mirkov sused, Cvetko opančar — jednako mi sepija pucka: okreni ovako, ona — cak! okreni s druge strane, opet — cak ! O, veru mu, mislim se ja...
Odmakni de malo tanji kraj, vidiš pregore — veli onaj s puškom i zadovoljno, svetlim očima posmatra kako purenjak rudi i pucka. — A ti, kićo, da je kakav sud da doneseš malo vode, pa nam ne treba bolja čast.
Petković, Vladislav Dis - PESME
Šta li sanja i kog gleda sada u snu? Ovce pasu, mirno idu; lupka zvono; Sunce sija, zemlja pucka... voda pljusnu. Nebo ćuti, zemlja ćuti, mir svud vlada; Sve je nemo, tiho, večno, nigde glasa; Sve beskrajno,
Šantić, Aleksa - PESME
Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari, i gluhi časi neosjetno teku. Napolju studen. Peć pucka i grije. Ja ležim. Ruke pod glavom, pa ćutim, I slušam kako granjem zamrznutim U moja okna goli orah bije.