Upotreba reči puckaju u književnim delima


Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Poteče tama kačija i progna propuh duhove kroz šuplje bačve dudove. VAJAT Čekrci, razboj, kanure. Puckaju sura povesma. Uz okno sjaje tatule. Nevesta leži bolesna. Raseca mesec bogaze i čedno puni činije.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Deca odzvoniše lepo, zameniše i Marka. Bruji zvonara od jeke zvona, škripe i puckaju suhi direci, prolama se sve oko ušiju, a Marko se još čudi: kako to bi? Kako to odjednom ostade sam?

Ćosić, Dobrica - KORENI

Drhtavica je sve glasnija. Mislim, puckaju koščice riba, jer se pod ledenom kožom, topla kao krv, vuče zarobljena reka. Zaželim da je izbušim nožem i ogrejem

Od mraza, ljudima puckaju nozdrve i oni ljuto psuju vojsku, vladu, krala i svaku vlast na zemlji. ...Sva su mu sećanja bistra i sva izviru iz

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Pred njima gori vatra, plamen se veselo povija s jednoga kraja na drugi, a oko vatre pršte i puckaju mladi purenjaci, koje jedan od dečaka obrće i nadgleda.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti