Upotreba reči punome u književnim delima


Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Tu, gledajući u otvorenu pučinu, u punome danu, doji svoje čedo i tako joj vrijeme hitrije prolazi, i zadovoljnija je. Jednoga popodneva, Marko s ribanja oko

On ga prati pogledom i — čeka... A maestral još jače osvaja, te blaži obasjanu i ugrijanu zemlju. U punome sjaju treperi plavetnilo mora i zemlje, i svugdje ono dopire i ispunjava svježinu jarkim dahom života: i potočine, i

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

” Dalji razvoj - viđen upravo kao usavršavanje - Popović prati sve do početka dvadesetog veka, kada u punome jeku „dolazi pesništvo s najvišim umetničkim oblikom i uglađenošću, s primesama retorskim, pesništvo preimućstveno

piše nesigurnom i često neveštom sintaksom u času kad njena modernizacija, i kanonizacija, u beogradskome stilu teče u punome jeku.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

carstvo dostiglo svoje najveće prostranstvo i dopiralo skoro do kapija Beča, bila je stara dubrovačka republika u punome cvatu. Kako li je Dubrovnik onda izgledao, možete i danas svojim očima videti; valja mu samo pristupiti s mora.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti