Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Razvratan kolut pod očima mojim pečat je šuma, sa bolom svojim. Drveće puno pupova i zvezda mesto mene živi. Sve što sam ja reko šaputaće vam meko dalje noći.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
On pogleda veselo oko sebe. Šuma kraj koje seđasmo ne beše još olistala, ali su njena stabla bila prepuna jedrih pupova, ispod njih, u džbunju, videli su se već prvi cvetići, a vazduh je mirisao proletnjim dahom. Darvin ga udahnu duboko.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Kao stablo što svojim osjetljivim likom, žilicama svog treptavog lišća, smolastom mekoćom svojih pupova osjeća svaku novu ugodu, svaku promjenu u životu zraka, a da pritom ništa ne čuvstvuje. Golo osjećanje bivstvovanja.