Matavulj, Simo - USKOK
— Ma đe je ta Lika? — pita Markiša. — Ja mnim đe i Dalmacija! — objasni Pero Purov. — Nije! — odsječe Krcun. — Odmah iza dubrovačkog je dalmacija, đe je hodio i striko drago, kad’no naši pođoše s
— A sve li znaš, jadove, đavo te znavao! — reče Pero Purov. Brkonja Rako nastavi svoj pređašnji govor, kao da nije ni bilo tih dugačkih umetaka: — No se tuže, kneže, na namete i
Eto, kneže, na što se tuže! Knez ne reče ništa, kao da se zarekao bješe da će ih dražiti. Pero Purov reče: — Tako ti je, da-ti, svuđ, đe našima ne sudi krst od tri prsta! — Je li? — učini na to starac.
Hajde, pope, dalje, e mrče! Pođoše. Ali mlađi ljudi nastaviše razgovor. Pero Purov zapita učevnog Krcuna: — Čujao sam e je mnogo lukav ovi današnji ćesar. Kako ga ono zovu?
Oro! Svi nagrnuše za njim. Milica pripali zublju. Pop Marko, Rako Mrgudov, Krcun Serdarev i Pero Purov odvojiše se da pjevaju. Ostala gomila uvrsta se u polukrug.
— reče Marko Jokašev. — Ako budu ona djeca pospala! Dedete vi, Labude i Pero, zamijenite ih! Labud, sin njegov i Pero Purov bez riječi otidoše u šumu.
Kao što već znamo, Markiša Stevov i Pero Purov bjehu oženjeni, a svi ostali bjehu momci. Znamo i to da se podigoše da svete Miluna Dragova, te da staroga kneza
Dakle, Janko posječe Islam-bega, je li? — Jest! — potvrdi Markiša i sjede. — Ja posjekoh drugoga, ti trećega, Pero Purov četvrtoga? — Tako je! — I Gruban i Jole pokazaše se baš dobro? — Pokazaše!
Stari Mrgud viknu: — Viđi đavola cuckog, prijeti megdanom! Pero Purov dodade: — Vaistinu, čim je zaprijetio, pravo bi bilo da je mi njemu pošaljemo. — Tako je! — potvrdi Labud.