Teodosije - ŽITIJA
I prođe glas po celoj pustinji, manastirima i pustinjacima i svima samotnicima, da je sin onog samodršca, vladara srpskog, ostavio oca vladajuća.
I otpusti ga iguman da se odmori, jer ne znađahu za čežnju duše njegove prema onim pustinjacima, koja je izjedala telo njegovo.
i ispovedi bolezan srca, ne tajeći uzrok svoje izmene, pripade i zamoli da ga blagoslovi, da ga otpusti da sa onim pustinjacima samotni život provodi. I ne dobi to nikako, jer se iguman začudi ne govoj neumesnoj molbi, i reče mu: — Ne, čedo, ne!
se zbog ovoga ožalosti, ne zato što su ga uhvatili, nego zbog toga što su mu prekinuli put te neće dospeti k starcima pustinjacima za vreme obeda. Zapitaše ga: — Ko si i iz koga si manastira?
Posle kratkoga vremena uzevši veliki tovar zlata i sasude zlatne i srebrne, radi deljenja manastirima i pustinjacima, pođe odmah na put.