Upotreba reči pustiće u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Da viče? Mislila je da od toga zavisi život njenog muža – ubice, Zekoviča. Tako joj i Trifun kaza. Zanela ga je, kaže. Pustiće Zekoviča, a onda će, za njim, i ona. Ako bude ćutala. Nije joj rekao da joj ubiše muža, dok nije legla.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Uhvatio sam je za pâs. Nije mogla da se brani. Jer ako me odgurne rukama, pustiće kofu koja će natrag u bunar pasti i razbiti se; a ovamo sam je ja grlio sve više i više... Ona je klecala.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Osamljeni po ceo dan, upućeni su na sebe i svoje misli. Gledaju vas detinjskom ljubopitljivošću i puno puta pustiće vas da prođete, a da vam ne postave nijedno pitanje.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

—Eto, ne prikupih ni za prevoz! —Pa kako ćeš? upita je preko volje neki iz društva. —Ta pustiće me, neće gledati na malo! —A—ja, vidi se da si nevješta. Nećeš ti danas kući! —Što veliš, bolan? Šališ li se?

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

iz Sofkinog doživljaja) da već i to što joj „od straha i užasa poče crkva da se vrti” - jer ne može više izdržati, pustiće dečju ruku koja neprekidno izmiče - snagom sinegdohičnog prenošenja prerasta u sliku njenoga dubokog duševnog stradanja.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Ta sirova vojničina! Ne mari on za našu sudbinu. Ne zanima ga da li ćemo imati sutra šta da jedemo. Pustiće nas da skapavamo od gladi, da ližemo znoj sa njegovih ugojenih kljusina koje mu služe samo zato da bi ih gledao kako se

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti