Obradović, Dositej - BASNE
„Ako mi kažeš tri istine”, — reče joj kurjak — „koje ću morati verovati, pustiću te.” „Prvo” — odgovori lisica — „proklinjem čas kadsam te susrela!” — „Dobro, to ti verujem.
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Svu živad ću držati pet godina, nijedno neću klati, pustiću da se plode, pa sad proračunaj, koliko ću za pet godina imati krmaka, kokošaka, gusaka, pataka!
Pandurović, Sima - PESME
U haljinama tvojim i u kosi Pustiću prošli život da nam mine; Pustiću večnost da nas tako nosi Neznanom kraju, bledoliki krine.
U haljinama tvojim i u kosi Pustiću prošli život da nam mine; Pustiću večnost da nas tako nosi Neznanom kraju, bledoliki krine.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
»Mora da mi se prisnilo?« —pomisli jaje, ali onaj isti glas ponovo reče: — Hoću napolje! — Pa, dobro, pustiću te! — reče jaje pomirljivo. — Ali najpre reci ko si? — Zar ne poznaješ svoje srce?
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Što da te ubijam, ludače, kad mi ti nisi kriv! — Ama, sreće ti hajdučke, kaži mi pravo! — Pustiću te, ako mi sve pravo kažeš... Ja sve znam, ali hoću da mi ti to potvrdiš i da mi sve ispričaš što ti je on govorio.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
On jedanput uhvati vraga, vrag ga zamoli da ga pusti, a on mu rekne: — Pustiću te ako moju ženu prevariš. Vrag odgovori: — Metni me u bocu i odnesi kući, pa me ostavi ondje, a ženi zabrani da u
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Šta da radim! Elementi su za sve topove bili isti, pa vidite i sami. Moramo ostati pri ovome. Pustiću još samo jedan, kontrolni plotun. Dok sam razgovarao sa komandirom, pešak izvi glavu i povika: — Eno ga!
Stanković, Borisav - TAŠANA
sebe radi!... Kao veliš: kada je ja ne mogu imati, jer to ne dopušta čin, ime, onda oslobodiću je crnine, pustiću je u život da se s drugim provodi, da je drugi grli i ljubi. Ih, ih, koliko si pokvaren, Mirone, i to duša ti pokvarena!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
pernati od sunašca štite, diko moja svagda na divanu, sabljo britka svagda na mejdanu, a kreposti među vojvodama! Pustiću te međ' Madžare, sine, al' tako ti uleve od kralja i tako ti leba carevoga, nemoj, sine, zametati kavge!
knjigu piše, te je šalje Anđeliću Vuku: „Bogom brate, Anđeliću Vuče, nemoj meni đece pomoriti, pomoriti i gladi i žeđu; pustiću ti brata Milutina“.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Kako da neću?! Ćutaću kao krava i puštati da rade sa mnom što god oni hoće. — Hoću, pustiću! — tvrdoglavo potvrdi Nikoletina.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Izaradi toga nebo će vam se zadržati od rose i zemlja oskuditi rodom. Pustiću vam rđu na zemlju, na gore, na žito i na vino, na voće i na sve što god zemlja iznosi; na vašu stoku i na sve poslove