Matavulj, Simo - USKOK
„Kad, veli, nije prilika da se Milica uda za Radojeva sina, za koga bješe vjerena, a ona neka pođe za moga Stanoja, koji je momak kao vila!
Kad Miraš svrši, vladika poćuta malo i reče: — Ja nalazim da je vjera vezivala Milicu kneževu za Radojeva sina, a sad, kada ti, kao rođeni stric vjerenikov i starješina vašega doma, pristaješ da se razvjere, onda i ja, u ime
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Peju milo bi sprijateljiti se s takijem čovjekom, pa vjeri Stanu za sina Radojeva“. „Pa je li živ sin Radojev?“ zapita medik. „Jest ja. Zovu ga Kićun!“ „Pa šta bi dalje?“ reče medik.
Ja joj se izmakoh. Ona izbulji oči, pa dodade: ti mniš e ću ti staru pjesmu. Nije. Druga je! Miraš ne ište Stanu za Radojeva sina, no za svoga!“ „Ja se, Pejo, prekrstih dva puta, kad čuh što Stamena reče!
ja ne velju ništa... No kako ti rečeš, onako će biti!“ „E, dobro!“ reče Vladika, „ja kažem da te vjera vezivala za Radojeva sina, a ovako ja te razdriješujem. Ti si slobodan da udaš đevojku, za koga tebi drago... Je li ovako pravo, Crnogorci?