Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Takođe na katoličkom groblju, niko više ne zna gde, sahranjen je i šlajfer s plavim naočarima. Rajnhart, od gospa Nole prozvani Luka. Šlajferova žena leži daleko, u Nemačkoj.
Zove se Rajnhart. — Kako? — zaprepastila se gospa Nola kad je prvi put čula to ime. — Kakvo je to ime? Viknuti ga čovek ne može...
Ranije uvek lepo obučena, pa i „nameštena”, sad se složila s mužem u vrlini siromaštva. Župnik je govorio da su Rajnhart i njegova žena jedan primeran par, preporučivao njihov primer vernima, i tvrdio da su u njemu samome uteha i radost.
Udovica, kao sve udovice, plače, seća se da je ženska glava, i da će teško biti bez muža. Rajnhart leži u sanduku kao neki gušter: suv, tvrd, nekako sav zelen. Vetar, stud, kiše i uvek mokra siga istrošili su ga.