Upotreba reči rakova u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ni rakova bez mokrijeh gaća! Iziđi, kurvo!“ Dok se Isakovič poče oblačiti, navrat-nanos, i dok je obukao čizme, i strpao nož u či

Nikad sretni nisu bili. Proleća, leta, jeseni, i zime, uvek su drugde dočekivali – nikad suvih gaća, kaže, iako nisu rakova tražili. A sad im, tako, lagano, prolaze ovi zimski dani.

Matavulj, Simo - USKOK

Uz Kićuna stupahu Milica i Anđa, prva kneževa, a druga Rakova kćer, pa ostale ženske redom, one s lakšim bremenima prednje, a one s težim zadnje.

Rako imađaše ženu i dva sinčića i kćer Anđu, kao što vidjesmo, već isprošenu. U kući još bješe udovica Mare, snaha Rakova, s jedinom kćerju, starijom od Anđe.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Jednog dana, ispod krošnje drage, zauvijek se raziđosmo, druže, po svijetu, k'o rakova djeca, sa bajkama, rđavim oružjem. Osta orah, u sumračja mlaka šumi laži malog čarobnjaka.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Među morskim životinjama koje se hrane ostacima uginulih organizama u moru, naročito se ističu razne vrste krustacea (rakova, kraba i dr.

Tako su dubinske ekspedicije hvatale mnoštvo novih, dotle nepoznatih vrsta riba, rakova, kraba i dr.; da bi se iz dubine izvukle nerasprsnute, vrška se mora izvlačiti na površinu vrlo lagano.

To je bezbroj naročitih dubinskih morskih riba, rakova i drugih stvorova, koji ispuštaju svetlost bilo za to da mame svoj plen, bilo da osvetle sebi put kroz pomrčinu.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Noć i selo liče na vir pun rakova. Nemir struji oko čkiljavih lampi, česte su u kućama pored kojih prolazi, i lampe su smrt.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

manji, pretrpani su gomilama svežega voća: narandži, banana, urmi, maslina i slikovitim grupama fazana, ostriga, rakova i riba... Riba! Hvala Bogu, te me podsetiše. Ta danas je naše ribarsko veče!

Ovi trilobiti, to su neka vrsta morskih rakova, a zovu se tako što su, i po svojoj širini i po svojoj dužini, raščlanjeni na tri glavna dela.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Prevelika su bila okca mreže. Riba je propadala kroz njih i opet dospevala u staro, dosadno društvo riba i rakova. Sedefna ruža slušala ju je otvorenih usta. U njenoj glavi rojile su se slike Gornjega sveta.

Dosadno joj postade lelujanje meduza; smešno saplitanje rakova po pesku. Čega ima čudesnog u rađanju nove zvezde iz jednog njenog otkinutog kraka?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti