Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
SONETNI KVINTET ŽUTIH DUNjA І Hej, sever rudi! - Mi smo Budim grad, što tek se žutne u četvrtak ran, kad zrakom - jao!— svetli jelen mlad, a s vilin-konja slazi Dojčin-ban.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
SVATOVSKE PESME 50. Za ran’, Pavle, za ran’, mili brale! Za rana mi snau prstenujete. Kada budeš u taštine dvore, Kad izvedu lepotu devojku,
SVATOVSKE PESME 50. Za ran’, Pavle, za ran’, mili brale! Za rana mi snau prstenujete. Kada budeš u taštine dvore, Kad izvedu lepotu devojku, Ne gledaj joj
“ 57. Opremajte se, Pomoravljani, Pomoravljani, Podunavljani, Po lepu momu devojku. Za ran’, kume, za ran’, stari svate; Moli vam se ženikova majka, Za rana joj snau dovedite, Da donese sunca u nedrima, U
“ 57. Opremajte se, Pomoravljani, Pomoravljani, Podunavljani, Po lepu momu devojku. Za ran’, kume, za ran’, stari svate; Moli vam se ženikova majka, Za rana joj snau dovedite, Da donese sunca u nedrima, U rukav’ma sjajne
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— A zašta ne sad? — A-ja-jak! Da mene Šk-ško-ran-ran-ca... vu... u... u. — Pak odgmiza opet u zapećak, gdje opet zahrka. — Strašljiv je ka kozâ!
— A zašta ne sad? — A-ja-jak! Da mene Šk-ško-ran-ran-ca... vu... u... u. — Pak odgmiza opet u zapećak, gdje opet zahrka. — Strašljiv je ka kozâ! — veli Boban smijući se.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Zvjezde svjetlost toplu dajut sve uveseljavajući, vjetri južni prohlaždajut ljeto pokazujući, i Denica ran' ishodit, sunce toplo nam dovodit. O zlatoje proleće!
Jednim slovom: sve životno skazuje se bit radosno. O Zlatoje proleće! Djejatelji ran' ustajut, imajući ohotu zemlju plodnu da djelajut ne smatrajući potu.
Ribe v' vodah igraju se, svi za vesnu raduju se. O zlatoje poleće! Ribolovci ran' ustaju ne boje se hladnosti, mreže svoje sakupljaju, polni jesu radosti; na korabljah oni plove, po bistrini ribu love.
Lastavice ran vostajut rani gosti budući, pred pendžeri glase dajut zoru svim skazujući. Orel gorje više letit, po vozduhu vesel
Drozgi mali svud igrajut po grančicah skačući, jerodije klokot dajut, mjesta gnjezdam tražući. I kos divnoj ran' zljetujet, glasno v ljesah pozviždujet: O zlatoje proleće!
Pjetel rano kukuriče, gromoglasno vesel viče: O zlatoje proleće! Kvočka s gnjezda ran' ustaje popravljajuć postelju, s piličići kvo kvo daje privodeć ih k veselju.
Mora Slave bit vojak, Srčni korenjak. Kadar pride boja dan, Venc mu plela bom, In če pade bojnih ran — Padel je za dom. Potlej grob bom venčala. O junaku vriskala, Padel v bran je naroda — Srečna Slovenka!
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Zvjezde svjetlost toplu dajut sve uveseljavajući, vjetri južni prohlaždajut ljeto pokazujući, i Denica ran' ishodit, sunce toplo nam dohodit. O zlatoje proleće!
Jednim slovom: sve životno skazuje se bit radosno. O zlatoje proleće! Djejatelji ran' ustajut, imajući ohotu zemlju plodnu da djelajut, ne smatrajući potu.
Ribe v' vodah igraju se, svi za vesnu raduju se. O zlatoje proleće! Ribolovci ran' ustaju ne boje se hladnosti, mreže svoje sakupljaju, polni jesu radosti; na koraljah oni plove, po bistrini ribu love.
Lastavice ran' vostajut rani gosti budući, pred pendžeri glase dajut zoru svim skazujući. Orel gorje više letit, po vozduhu vesel
Pjetel rano kukuriče, gromoglasno vesel viče: O zlatoje proleće! Kvočka s gnjezda ran' ustaje popravljajuć postelju, s pilići kvo kvo daje privodeć ih k veselju.