Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
iz neke nesvijesne težnje ka samoobrani), sjetim se da sam od najranijeg djetinjstva bio tašt na svoje boljke, na svoje ranjavosti. Kad bi dadilja vrteći nada mnom glavom uskliknula: „Ih! ovo vam dijete čuje kako trava raste!
Nešto dobro znano, a opet neprepoznato. Mi tražimo i tražimo, lutamo s kraja na kraj po skali naše ranjavosti, prebiramo po rasponu naših žudnja i naših obmana, opipavamo redom stvari oko nas očekujući da će se na naš dodir sama