Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Mašem joj šeširom, a ona mi odvraća bijelom maramom. Gledam je prislonjenu uz bor—samac, na udaru vjetra, raskidanih grana, posrnuo, — a pred njom, na vrućemu žalu, ribareva djeca, progorjela kao zemlja od sunca, skaču i usrću u valove;
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Zbogom, oprosti! — čuje se žamor raskidanih glasova. I vrijeme prolazi, parobrod već zakreće polagano. — Zbogom, praštajte!