Upotreba reči raslo u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

A?... — Ali, Aleksin... — Sramota, pope! Hoćeš da rekneš da je Aleksin Stanko lopov!... A to je dete, bolan, raslo na vaše oči!... Znate ga od povoja!... I on lopov! Kad je šta dotle ukrao? — Nije ništa.

Niklo je, raslo, napupilo, procvatilo, zametnulo se, pa — sazrelo... Sad mu je gida kao devojci udati se. I kad je to vreme došlo,

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

kad su žene bile u pitanju – Pavle je, naglo, iz najvećeg besnila, prelazio u sažaljenje, prema njima, u sažaljenje, koje je raslo.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Sada je to bilo stovarište kostiju, krpa i gvožđa u svim mogućim oblicima. U jednom uglu raslo je kiselo drvo bez plodova i senke. Inače, nije bilo ničeg.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Imena-blagoslovi su i: Blagoje i Blagovan. Da bi dete dobro napredovalo i raslo, daje mu se ime Rastko, odnosno Rastislav, a da bi dete bilo mudro, pametno, daje mu se ime Vidra.

U danilovgradskom srezu dete se, kad prohoda, tri puta diže za uši, i to za vreme mladog meseca, „da bi bolje raslo“. U selima jugozapadnog Stiga, kada majka očešlja svoju kćer, ona je „povuče za splet i kaže: ’splet do pete a devojka

⁸ U ovim vradžbinama, iz razumljivih razloga, kao magijsko sredstvo koristi se i kvasac. „Da bi dete brže raslo mati ga namaže kvascem po čelu“, beleži Radovanović.

a nehotice kakvo djete ili čovek pređe preko njega, treba opet da se natrag (pro njega) povrati; drukčije ne bi više raslo.“ U Jelenku (srez danilovgradski) smatraju da deci „ne treba prelaziti preko nogu, jer neće rasti“.

dok prede, nehatom vretenom dotakne djete, ona tri puta ovlaš pljune na vreteno i tri put ga digne u vis da bi djete raslo. Ako ovo ne bi uradila, ostalo bi djete, ’zatučeno’ ne bi više raslo“. Slično se veruje i u Srbiji i Bosni.

Ako ovo ne bi uradila, ostalo bi djete, ’zatučeno’ ne bi više raslo“. Slično se veruje i u Srbiji i Bosni.¹⁷ Zabranjeno je malo dete udariti metlom.

U Crnoj Gori je tabuisano i udaranje deteta po tabanima, čak „ni od šale“, inače ne bi više raslo.²⁰ OD DVANAESTE DO OSAMNAESTE GODINE Od sedme godine pa sve do puberteta (12—15 godina), u pogledu magijskog

118) — Ostario, igru ostavio. (K—Lj, NB, str. 151) — Ostario, a ćudi ne ostavio. (Vuk, br. 4128) — Pusto raslo, mahnito staralo. (U Crnoj Gori) (Vuk, br. 4577) — Što stariji, to lukaviji. (LMS, knj. 99, br.

Sremac, Stevan - PROZA

Oni mu napravili od podvezice litar, a Mickov sin doneo iz bakalnice tri praporca, pa sve zvoni kad ono trči. Tako je raslo i gojilo se začudo brzo. Poče već češće izostajati i više se kod kuće baviti.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Ko će mi vjerovati da sam ovoga tu zamijenio za marvinče? Ovo si ti našao negdje u šumi, reći će, to nije ni raslo među svijetom.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Sa svakim korakom je raslo osećanje straha... Jer se gine, i nikad više života, sunca. A oni mrtvi kao da nas vuku, i mi kao da ne odmičemo, već

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Lijeska trolijeska, u lijesci oganj gori, i u ognju čovek stoji. 58. Mastan kaiš kroz zemlju prođe. 59. Međ' konjma raslo, međ' ženama igralo. 60. Melj melje navr jele, šareno se vižle penje, da i ono umelje. 61. Mesan ražanj, gvozdeno pecivo.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

i nežno zasipala je lekovitim travama detetove kraste, hranila ga i odevala kako je najbolje umela, ali dete nije raslo, ni govorilo, ni hodalo.

»Šta će biti s devojčicom kad ja umrem?« Osećala je bliski kraj i brinula se sve više, ali devojče je raslo i sve ubedljivije napredovalo u veštini vezenja i pletenja čipaka.

Zatim se trže. Ponovo pogleda otvoren prozor. Na ramenima joj je već nešto raslo... VILINI LEPTIRI Kao galeb zalutao između neba i mora, blista usamljeno ostrvo.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Oko nje raslo je bilje toplih krajeva i živeli su čudni stvorovi. Preduzeh da tu faunu razbudim iz hiljadugodišnjeg sna“.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

) Kako su se pripreme primicale kraju, moje je uzbuđenje raslo. A u noći prije dana predstave nikako da zaspim; tek sam pred zoru malo sklopio oči.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

je skrenuo pažnju na jednu staru, divnu civilizaciju, čija je duhovna lepota sve više delovala na moju maštu ukoliko je raslo moje znanje.

S druge strane, moje poimanje jedne nove civilizacije, od prvog dana kada sam se iskrcao u Kasl Gardenu, raslo je zahvaljujući duševnoj hrani sa kojom sam se svakodnevno susretao u životu Želeo sam da je razumem, ali je nisam

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Gledajući pogibiju Bugara od naše artiljerije, nama je srce raslo. Četnici već pune puške i namiču na leđa rančeve. Iz bugarskih rovova izlete jedan obuzet bezumnim strahom.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Prsa mu se napinjahu da puknu, a srce mu obuzimaše i oblijevaše neka slatka, čudesna vrelina. Sve mu je napredovalo, raslo, bujalo, množilo se i širilo unedogled.

“ — prošaptao bi, drhćući i ugušujući onu strašnu kobnu misao koja bi mu tada sinula kroz glavu. I rađalo je, i raslo je, i napredovalo je: žene se bliznile, ovce se bliznile, koze se bliznile, a ulček sjemena bacao po deset roda.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

nikom dužan ne ostaje« (Vuk, 2, 5) rastrgnuta je konjima nevina, lažno optužena Jelica: gde je od nje kapala krv, tu je raslo smilje i bosilje. U planini, na mestu gde je kralj Vukašin ubio cara Uroša, nikao je usred zime i leda b.

SMRDLjIKA Ebereѕche (ѕorbuѕ aucuparіa). Smrdljika. »Drvo za koje se pripovijeda da je ulje na njemu raslo dok nije nekakav car nekad o njemu objesio prava čovjeka« (Vuk, Rječn., ѕ. v.). Prema verovanju u Hercegovini, o s.

U Leskovačkoj Moravi na Đurđevdan zabadaju se vrbove grančice u njive da bi žito raslo visoko (SEZ, 70, 383), a u Gornjoj Pčinji se zabadaju »da sačuvaju njivu kako od grada tako i od žena vračara

Tako, npr., u graničnoj planini između Janja i Skoplja, poznatoj pod imenom Kriva jelika, smatra se da je raslo ogromno drvo koje se zvalo tim imenom, po čemu je i pomenuta planina dobila današnje ime.

Čak se ,zna̓ i mjesto, odnosno panj, gdje je raslo to drvo. Putnici koji idu u Skoplje ili se vraćaju iz Skoplja u Janj, odmaraju se na tom mjestu i bacaju na nega po jednu

Ćipiko, Ivo - Pauci

Gaze po posutoj slami, na kojoj je žito raslo i koja se zimi blagu polaže, i prilaze k božićnoj vatri. Pali se božićna svijeća, zalaže se mrsom i — počima Božić.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Mi nismo izdržali, dakle, takođe nismo izdržali: grohot je rasparao manastirsku tišinu. Njegovo ogorčenje je raslo. Bio je ismejan i poražen.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Sagrađena od gorskog drveta koje je raslo na trusnim padinama vulkana Etne, imala je ona tri sprata. Njene prostorije, saloni i kabine, bile su patosane kamenim

Tako je izniklo na Zemlji, raslo i razgranjavalo se veliko stablo života, noseći uzastopno različite plodove. Ovo što smo ovde videli, to su, u stvari,

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Kuća je bila gazdinska, prostrana, ali prizemna, onakva kakva se zatekla od dede. Samo je popravljana, i kako je imanje raslo, pojačavana.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Nije se više micala. Nije otvarala usta. 3ajedno s čežnjom raslo je u njoj zrno bisera. Sedefna ruža polako poče da zaboravlja Gornji svet. Čak su je i priče ribe zamarale.

Nije joj više bilo ni do Gornjega, ni do Donjega sveta. Ona je tražila i nalazila svet u sebi A zrno bisera raslo je i krupnjalo. Ljeskalo se i zračilo kao nekakvo malo sunce.

Ali, zašto su im sećanja drugačija? Sunce je nad pustinjom brzo raslo, titrala je jarica kao zlatna vatrica. Kapljica čvrsto prionu uz svoj Cvet.

Svi kao jedan, uzeli su metle i lopate u šake, ali đubre je i dalje raslo, rugajući se svim njihovim naporima. Zatvoreni u kuće dečaci su s tugom gledali bivša igrališta, ali najtužnije je

— Hoću i ja isped svoje kuće da počistim! — ljudi su se gurali, svađali, otimali o metlicu, a đubre je raslo. Ali, metlica se od svih otrže i polete uvis. — Gle ti nje!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Davno bilo, sad se spominjalo, kano Đurđev danak u godini, baš kô dobar junak u družini. Tamo raslo klenje i jasenje, među nama zdravlje i veselje!

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

i ti pantiš oneja reči!... Čorbadžijsko dete, pusto, ludo; raslo u svaki dovlet; zar znalo ono što je muka i nevolja?... Ama, sag, sag da gu vidiš i čuješ što si tvori i zbori! ...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti