Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— reče i jedva skide Radu s kola. — »Blago njemu!« — reče u sebi putnik, gledajući lepu rasplakanu dečicu, koja su se poređala kraj kola i stajala u redu kao kakvi mali krivci i krupne im suze kapale po odelu i rukama
— Je l’ te da ćete doći? — Doći ćemo — uverava putnik rasplakanu decu. — Dabome da ćemo doći. — Eto vidite, lude jedne, a vi plačete. Dabome da će doći.