Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
nevinom detinjom dušom koju sam usput izgubio tražeći Boga, tumaram za njom u ovom hladnom i vlažnom mraku, osipam se, rastačem, telo mi je u groznici, a ona rupa gde je pre stajala duša sada je zbrka iskidanog pamćenja.