Crnjanski, Miloš - Seobe 1
je obično odabirao prenoćište na nekoj visoravni, propustivši vojsku u dolinu, tako da je puk noćio nedaleko pred njim, rasturen oko mnogih vatara u šumi, kraj kojih se, obasjani plamenom, ljudi u travi pričinjavahu kao zveri.
U NjEMU, ZVEZDA Zima je godine 1744. bila duga i jaka. Slavonsko‑podunavski polk, rasturen po varošicama i bednim selima Oberpfalca, mnogo je patio, od mećava i ciče zime.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Po pedagoškim i bogoslovskim listovima rasturen je izvestan broj njegovih članaka, mahom prevoda sa ruskog. On je voleo Šumadiju u kojoj je detinjstvo proveo, osećao
1896, u Beogradu, štampao je novu zbirku pesama Iz bračnoga života. Pored toga, po časopisima i listovima ostao je rasturen znatan broj njegovih radova: ciklusi pesama: Iz udovskog života (1890), Iz prestoničkog života (1890), Amazonke (1890),
Sem toga znatan broj njegovih pripovedaka rasturen je po listovima i časopisima. Perović, prikazujući život hercegovačkih i crnogorskih brđana, pokazuje dobro poznavanje
No pored toga, on se, naročito u ranijem vremenu, rado i dosta bavio književnom kritikom. Po listovima i časopisima rasturen je priličan broj njegovih oštroumnih književnih ocena, među ostalim i nekoliko književnih studija.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Braća joj, Ita i svi već su bili polupijani. Zavalili se. Po stolu ispolivano vino, izglodane kosti, rasturen duvan. Sveća na sredi stola osvetljavala ih je.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Moje razmišljanje prekidoše pucnji topova, te prinesoh durbin da osmatram. Plotun je bio rasturen, i neki se šrapneli izgubiše u šumi.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
O Rode! Ti si malen, i sve je u tebi mâlo, Rasturen, - ni sam ne znaš dokle ti dopiru međe; Ti brata svog ne poznaš, i malo ti je stalo Što su međ' vama staze sve bleđe i
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
je obično odabirao prenoćište na nekoj visoravni, propustivši vojsku u dolinu, tako da je puk noćio nedaleko pred njim, rasturen oko mnogih vatara u šumi, kraj kojih se, obasjani plamenom, ljudi u travi pričinjavahu kao zveri”.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
propasti vode I sebi i njemu večiti dići spomen: Vreme je potrlo sve, i delo i majstora samog; Za veličinom svojom rasturen tuži kamen. Gle Severina grad, u razvali leži sahranjen! Gdi su bile kuće, gnjizde se gušteri sad.