Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
i šiba po zgurenim leđima i uvučenom vratu onog građanina, koji bi hteo da nešto zna i kome cure tanki mlazevi krvi iz razbarušene kose, a ne može nikako da dođe do reči niti da se brani i sve tako do Policije.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Umoran od jahanja i žurbe, sad je pogleda drugim očima i, prišavši joj, poče da je ljubi, kroz svoje razbarušene brke. Užurban, on joj još jednom, dahćući pod njenim poljupcima, ponovi, bez smisla i bez reda, sve ono što joj je već
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
On je satirično opevao omladinskog pesnika razbarušene Kose koji je sav svoj duhovni život sveo na mržnju na Turke i ljubav za alkohol: Staro, srećno doba, tebe mnogi žale,
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
A više njih, naslonjen na budak, sav umrljan zemljom, natuštena čela, razbarušene, zemljom posute kose i golih, crnih, kosmatih grudi, stajaše Stanoja i gledaše u strinine poređane kosti.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Začusmo neke čudne glasove, kao viku, te zastadosmo... Ugledasmo jednoga starijega čoveka razbarušene kose, razdrljena odela, koji nam žurno priđe, i poče govoriti neke nerazumljive reči. Bio je u seljačkom odelu.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Ljubica iziđe na vrata i stade, ne videći ništa oko sebe. Beše strašno pogledati je. Lice sve krvavo, kose razbarušene, počupane, vise čitavi bičevi iščupani iz korena.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— pita Bukar. — Ti, magarčino, a da ko je drugi u tvojoj koži? Zovu te dijaci! Grgo se primače k ognjištu razbarušene kose i raspas. Đake spopade smijeh. — Dajte mu odma da nazdravi! — zapovijedi Lis.
Ćipiko, Ivo - Pauci
„Pa da vidimo kako će ti trgovina ići za rukom!” završi pismo gazda. Uto kroz podrum unije u dućan gospa Pava, razbarušene sijede kose, kratka vrata, zadihala se i oznojila. Zatraži kave i šećera od dućanskoga momka.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
U časovima osame, mislio sam na naše drugovanje... Bili smo nadahnuti mladošću. Nosili smo bujne kose i razbarušene kravate.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Zabezeknuti dječaci samo zinuše, a onda viknuše u jedan glas: — Lunja! Djevojčica je šepala hodnikom pognuta, razbarušene kose. Jovanče od iznenađenja jedva povrati dar govora. — Ej, otkud sad ti? — Svuda se ta nađe — progunđa Mačak.