Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Moje su ruke klizile preko njenih ramena. Ona se grčevito pripijala uza me, govoreći: — Vi ste razrešeni časne reči... Tako ja hoću, hoću. Dragiša, shégі, primite me. Ja sama hoću da vam dam dokaz svoje ljubavi. Hoću!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Čuo sam da su svi činovnici primili platu unapred za dva meseca i da su razrešeni dužnosti — veli potporučnik Živadin. Potpukovnik Petar tužno klimnu glavom. Ostali su ćutali.
A zakletva obavezuje samo u granicama države, izvan otadžbine ne važi. Oni su, dakle, razrešeni obaveza. Trezveniji upiru oči u svoje oficire i misle da ovi nisu toliko bezumni da ih napuste.
— Gospodine kapetane, pešaci se zaklinju na zastavu, a mi artiljerci na topove. Pošto smo uništili topove, mi smo razrešeni naše zakletve i izveštavamo vas, da smo mi slobodni... — Ko „mi“? — Vojnici treće baterije... — Stanko, nije tako.