Matavulj, Simo - USKOK
Najzad baci palicu i viknu: — Lasno je ovako, ali kad bi se baš dobro ražljutio, kad bih kidisao, ne vjerujem da bi mu što pomogla njegova velika vještina!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Što si, zete, jutros podranio? A u obraz sjetno, neveselo? Od šta si se, zete, razdertio? Na koga si s', zete, ražljutio? Al' se šure tebe nasmijaše, u jegleni ružno govoriše? Al' šurnjaje tebe ne dvoriše? Al' mahanu toj tazbini nađe?
Kad se Marku veće dosadilo, on prigrnu ćurak naopako, a uzima tešku topuzinu, pa otide caru pod čadora. Koliko se ražljutio Marko, u čizmama sjede na serdžadu, pa pogleda cara poprijeko, krvave mu suze iz očiju.
“ „Ne pitaj me, care poočime! Poznao sam sablju baba moga; da sam bog dô u tvojim rukama, i ti bi me 'vako ražljutio.“ Pa on usta i ode čadoru.
“ Opet Ture da s̓ okani neće, već me stade većma udarati. Kad je mene malo zaboljelo, i ja sam se vrlo ražljutio, pa potegoh budak sa ramena, te udarih Ture na doratu.