Upotreba reči religioznog u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

obuhvatao je sav srpski narod »ot grada Budima daže do Njeguša«, nacionalno obrazovanje za njega je bilo važnije od religioznog, i kao vladika više je radio kao Srbin no kao crkveni čovek. Ono što je 1826.

Vjerni sin noći pjeva pohvalu mislima, Oda suncu, spjevati noću bez mjeseca, Noć skuplja vijeka, u Misli (1844), visoko religioznog i panteističkog nadahnuća, otkriva se budući pesnik Luče mikrokozma i Gorskog vijenca.

Religiozno osećanje je vrlo originalno i duboko i mi ni do danas nemamo nijednog tako visokog religioznog speva. Verovatno pod uticajem Puškinova Borisa Godunova Njegoš je uzeo da dramatizuje srpskog samozvanca Šćepana Malog.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Ima u njoj i mističkog zanosa i izvornog religioznog nadahnuća. Sem pripovedaka, koje su srodne lirici, a Zapis o darovima moje rođake Marije pravo je remek-delo, napisao

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

predelio je od kuće hodnikom i prikućkom u kome je stojalo sve što je potrebno da se proslavi poneki domaći praznik religioznog karaktera. Prenoćiti je mogao u „velikoj sobi” samo mrtvac. Jedinac sin Kornelov, posle dve kćeri, bio je Marko.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti