Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
i nehotice, odgovore podešavam tako da svaki od njih sadrži u sebi skrivenu po jednu udičicu koja za sobom povlači njenu repliku. I njena ruka opet sjeda na prečku mog kreveta.
Dabome, pomalo i za prste. Dakle, ipak na neki način, bar indirektno, žrtva za sebe. Uzalud sam čekao repliku. Etida je tekla dalje.