Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
— Rezbar mora da se navikne na posekotine! — reče kratko. — Ti gledaj svoj posao! — Koji rezbar? — majka prigušeno jauknu.
— Rezbar mora da se navikne na posekotine! — reče kratko. — Ti gledaj svoj posao! — Koji rezbar? — majka prigušeno jauknu. — Kako ćeš biti rezbar bez desne ruke? — Imam levu!
— reče kratko. — Ti gledaj svoj posao! — Koji rezbar? — majka prigušeno jauknu. — Kako ćeš biti rezbar bez desne ruke? — Imam levu! — dečak stisnu zube i nastavi da dele sve Dok se na istočnom rubu neba ne javi mesec.
Dečak je neko vreme ćutao, onda promuca: — Želim da postanem rezbar kakvog nije bilo! — I postaćeš! — patuljak se nasmeja. — Pažljivo prati snove i šare u drvetu.
Jedno je, ipak, izvesno: dogodilo se to u vreme kada su planine bile krilate, ali mali rezbar još i sad svetom hoda. PRINC OBLAKA U času kad je drveće odlučilo da pobegne iz grada, u vrhu najviše gradske kule