Dučić, Jovan - PESME
pomrčini granja, Tu nađem Samoću, u ćutanju večnom, Bledu, pokraj reke; tu sedi i sanja, I ogleda lice u modrilu rečnom. Ko zna od kad tako.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
U magli, nedogledno, Sve je isto i jedno. Kroz dane, kao kroz snove, Kupušnjaci plove, plove; Lutaju, po rečnom slivu, Tonu, u magli i dimu, Idu, iz njive u njivu, Iz jeseni u zimu. Ćute, u vlažnoj tami. Vazda sami. Da l sami?
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
jasnoj pomrčini granja Tu nađem Samoću u ćutanju večnom, Bledu, pokraj reke; tu sedi i sanja, I ogleda lice u modrilu rečnom. Ko zna od kad tako.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Tako dođe do izvorca, koji je iskopan u samom koritu rečnom, te sa njega svi radnici iz potesa nose vodu. Odatle mu padoše u oči nekoliko radenika u jednoj strani, i on poznade da
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
U četvrtoj glavi Aranđel se umalo nije udavio u istom tom rečnom mulju gde se Dafinina senka odslikava. Sluge ga otud izvlače i - „sveg ulepljenog blatom što mu je curilo sa očiju, iz
Ilić, Vojislav J. - PESME
Vali bruje... No nad hukom rečnom, Što s grmljavom oko njega stiže, Sam Babakaj sumorno se diže Mračni borac na bojištu večnom. 1892.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Sada vidimo već i jedan potok ili reku koja juri ka dolini. I njen veliki slap. Eno ravnice, pune jezera, ispresecane rečnom mrežom.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Onda navaljeno kamenje kao u rečnom koritu i pri najmanjem dodiru osipa se kao bujica. Pustili smo konjima dizgine neka sami biraju.