Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Radoje opali iz dvocijevke. Pop gologlav potrča pred kola koja se ustaviše, raširio ruke i rida, a vjetrić mu se igra bijelom bradom i s ono malo dlaka na glavi. Mara bješe sama u začelju.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
I mrvi se nešto u meni i plače i rida i glas neki čujem kako mi šapuće, a ništa ne razumem. Jao meni, kakav je skandal taj moj razum kad on ne zna, da me
Radičević, Branko - PESME
XXVI Ma kraj reke na obali Leži moma utopljena, A nad njome mati žali, Klekla kraj nje ojađena; Ma ni uče, niti rida, Niti lije grozne suze, Niti kose ruse kida, Jad sileni i to uze, Gledi oka ukočena, Stoji kao ledna stena.
„O, zlato, sunce, brže! Pa s' pred njega mlada vrže, Moli, rida, kr'a ruke, Ma uzalud sve nje muke. Stoji Uroš, bliže cika, Bliže ide bojna vika, Dim puščani već oseća, Veće
Ao, Bože i Bogorodice, Pomozi mi, sinje kukavice!“ Tako ona tuži, rida mlada, Srce puca od golema jada. On je teši, ovako je kori: „Muči, zlato, ludo ne govori, Ta i dosad u boj sam
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
I tek kada dete onako ispod njena skuta, još više uplašeno što se ona nikako njemu ne okreće, počne na sav glas da rida, i kad bi od njegovih krupnih suza već počela zemlja da se vlaži i lepi po njegovim obraščićima, tek onda bi se ona
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
U ČAJNIČU U Čajniče s vetrom stižeš, konjaniče. Zla prilika: kostreši se čemerika. Trn dozreva. Ko to rida, ko li peva? Čije lice svetli jutrom iz samice? Kiše toče. Nije lako preko Foče.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
SUSRET SA ZECOM U sam sumrak, kod Krnjače, Videh zeca kako plače, Suze roni, rida jače Od seljačke narikače. — Aoj zeče, oj baksuze Zašto roniš tolke suze?
Rakić, Milan - PESME
O, kake slasti, da se rida Bezumno, silno! Da se grca, I mučenički život kida Pri svakom kucnju bednog srca, U očajanju, u samoći, Međ jorgovanom
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Hvala, čedo! Sofka u malo u glas što ne poče da rida, ali on, kad to vide, brzo se trže od nje. I, kao u naknadu za to, za to svoje maločas poniženje pred Sofkom, on, čim
Bojić, Milutin - PESME
Čedna i hladna reč Večitog pratiš: Ni s kim da kličeš i ni s kim da patiš. XVIII Noćas smo čuli Pana kako rida, Dršće u svome jadnome odelu, Litiju leta isprativši celu, Kô zadnji heroj vojske koja gine.