Ćipiko, Ivo - Pauci
Općinski čauš, dug, mršav, pušta rakete. Jednu pusti prama doksatu Ridića kuće, na protivnoj strani pristaništa, koja tamo i pade. — Evala, čaušu! — primjeti neki seljak iz gomile.
— Ala još jednu! Čauš posluša i nanovu pusti dvije, jednu za drugom, u istom pravcu. — Navlaš bacaju na kuću Ridića, — sjeti se Ivo, jer nije s načelnikom — opozicionalac je! — Je li moguće? — začudi se doktor.
” I iskreno je sažali. Pa se besvjesno ustavi kod trojice mornara, pred Ridića kućom. — Ono su noćas izmetinama izbrljali, okaljali, — veli jedan, i posmatra zakaljanu tablu agenta Ridića.
— Ono su noćas izmetinama izbrljali, okaljali, — veli jedan, i posmatra zakaljanu tablu agenta Ridića. — Sigurno noćas! — pomisli Ivo, sjetivši se sinoćne slave; i s odvratnošću premišljaše kako je moguće nekome