Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Još 1788. godine Aleksije Vezilić je pisao: „Rijetka mati imejet sina pervoroždenia, koji ne bi nosio čarodejstva potajna“, pa nastavlja: „Na djetja nezlobnae mnoge kese
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Ispluta on iza rijetka drveća na brijegu, blještav, nadomak ruke, tajanstven i nijem, zlatopera riba. I ja zanijemim sav ustreptao od skrivene
Oko nas neka rijetka šikara pod snijegom, a nešto kao vidim da smo i poprilično daleko od mjesta gdje se puca. Desilo nam se tako nekako,
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Umalo torba stradala nije. Gdje li se samo grickalo krije?“ Dođe mi jednom prilika rijetka, krenuh sa Ćosom jednoga petka, uzesmo kape od nevidiša, lutamo svijetom tražimo miša.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
A ovo kod mene — ovo je treći slučaj: pisanje kao senilna pojava. Ni ta pojava nije tako rijetka. Mnogo češća nego što se misli. U nekim godinama, ljudima, pa i sasvim priprostim, dođe svrbež pisanja.
„u vinograde“ predstavljao za sve u kući stalnu želju i neistrošenu radost kojoj je podržavala čar njena tegobna i rijetka ostvarljivost.