Upotreba reči riknuo u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

najviše puta rikne; i tako, kad su došli na brankovički vis, čuju vola gde je neobično mlogo puta jedno za drugim riknuo, i odma tu se zaustave i nasele, uverivši se po tome rikanju da tu mora dobra i plodna zemlja biti.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Tek što se promolio, a njega gospodar Sofra silnim udarcem nadžakom po čelu. Premetnuo se; tek je jedared riknuo. Navale još dvojica. Gospodar Sofra malo natrag otskoči i nadžakom obori i trećeg. Eto sad četvrtog.

Rakić, Milan - PESME

mesečine pod kojom se žudi, I mladih srdaca što stvaraju čuda, I žena što vole, i voljenih ljudi, Vrisnuo bih, draga, riknuo bih tada Kao bik pogođen zrnom posred čela Što u naporima uzaludnim pada Dok iz njega bije krv crna i vrela...

Krakov, Stanislav - KRILA

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Sećao se samo kako se zario nož u ranjeno meso noge i počeo da seče, i kako je riknuo od bola, posle je ućutao, samo su mu grudi visoko skakale i disao je teško.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Kad bi taj riknuo, zaglunuo bi one serce dole. Napravio bi Brzana smešnim. Dimitrije Čovek ne može da se skrasi od svih tih ušljivih

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti