Nušić, Branislav - POKOJNIK
(Spazi Rinu na vratima.) Uostalom, evo moje žene, ona će vam objasniti. III RINA, PAVLE i AGENT RINA (u elegantnoj jutarnjoj
RINA (obučena, iznenađena i uznemirena): Šta je, zaboga, da se nije desilo što? ANTA (Ani, koja je dopratila Rinu): Ana, još jednu čašu vode! ANA (iziđe). ANTA: Nije, nije ništa! RINA: Ali vi ste tako uzbuđeni?
RINA (uznemirena, Milanu): Je li to moguće? ANTA: Kažu, tako je po zakonu. NOVAKOVIĆ (hteo bi da uteši Rinu): Ja ne verujem da bi jedan zakon mogao služiti nasilju, jer to bi bilo nasilje.
Predstoji vama i težak materijalni gubitak. Vi ste uzeli gospođu Rinu u uverenju da Marić nije živ; ako se, međutim, njemu dosudi žena, to znači da je on živ, a ako je on živ, onda ode cela
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Eno ga gde pade, onaj se u kovitlac okreće. Ali zašto oni naši leže mirno... mrtvi, mrtvi. Oh... rinu razorna u gomilu... Ala padaju...
Ali sada nam se krv sledi od užasa... Haubička zrna zaošinuše gotovo iznad glava i sa ludačkim naletom rinu gvožđurija iza naših leđa, razbacujući ogromne busenove, koji su posle tupo tapkali po zemlji.
Bojić, Milutin - PESME
I Pokolenje Krvi tad se rodi. Kô Bog vatreni smrt iz sebe šinu, Bokore krina niz padine rinu I grunu poljem što u besmrt vodi. Pokolenje se Krvi tada rodi. 2.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
leve ruke skupi kao plajvaz i učini njima u vazduhu nekoliko poteza kao da crta, i onda, odlučno, i nekako elegantno, rinu makaze u materiju. Koliko što blesnuše, bez jednog škripa ispadoše makaze iz platna.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Svakome je određen suđeni čas, Lukijane. — Ja se staram da ne dođe tako brzo... Jedna teška razorna granata rinu u blizini i uz gromoviti tresak izbaci zemlju, čiji komadi padoše i među nas. — Kako, kako?