Upotreba reči rinuše u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

jače, onda slabije, kao da se sustižu, zatim vratolomnom brzinom zaošinuše iznad naših glava i sa gromovitim treskom rinuše u zemlju jedna za drugom. Prva prebaci... druga se ne vidi... treća posred rova...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Jedan je sedeo i već više nije imao daha, a obema rukama stegao nogu iznad razmrskanog kolena. Odnekuda rinuše i granate među nas. Mi se povijamo levo i desno. Ali spasa nema. Biju sa svih strana.

Odonud, iz bugarskih rovova, pripucaše puške. Naš puškomitraljez poče da štekće. Raznobojne raketle naše i bugarske rinuše u gustu tminu. Merzer grunu. Naš rovovac desno kao da zaurla. Iz objavnice bugarske dopire jauk ranjenika.

Prišli smo durbinima. Stotinama surih loptica okitilo je vrhove Dobrog Polja. Pristizale su nove. Onda granate rinuše u zemlju, pozadi rovova, posred zaklona, među preprečna sredstva... Zemlja kao da poče da ključa.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

te mu i carstvo je porodilo; njino nazubstvo u dibu ga odenu i carsku stolicu mu podmetnu, te sami njegovi krvnici rinuše ga čak do vezirstva vlastnoga: nevoljnik ljudma vladaše a kovlajdžije mu strepeći u službi godijahu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti