Upotreba reči rkaći u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

i prezritelni imenami; prvi ftore zovu ili „Šokci”, ili „Bunjevci”, il' „Rimci”, ili „Latini”, a ovi one: „Vlasi”, „Rkaći” i „Šizmatici”, a česno, sveto i bratsko ime h r i s t j a n i — to svak samo za se drži, ili ako kad jedna strana

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Sto sam vam puta rekâ: grđi su od rkaća! — Nemoj, bolan, tako! — reče Vrtirep. — Kako nisu grđi? Rkaći bar otvoreno govore: „Udri po Bunjevcu! Ne žali bunjevačko.“ Tako barem govore, pa si barem načisto s njima!

— E, e, e — poče Tetka. — E, e, neka sad ko reče da su ovo učinili prikovođani i naše sluge, a ne rkaći! — reče Vrtirep.

Tad se povrati srčanost vojvodi, te viknuv: „Juriš na rkaćine!“ pogna konja u sav trk, a svi ostali za njim... A rkaći „pleći daše, i bježati staše!...“ Bože mili, što se od njih čini!...

I opet ga uhvati mala vrtoglavica od pomisli: kako se sve to dešava preko noć! A svega toga ne hoćaše biti da rkaći ne poharaše manastir, da fra-Vice ne umrije na prečac! Bože oprosti, čovjek bi mogao biti čak zahvalan.

A rkaći pod Velebitom pričahu kako njihov Pjevalica izliječi vra-Brnu. XI DVIJE SILE KOJIMA PODLIJEŽU LjUDI Ljeto je. Zora je.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti