Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Svi su se čudili njegovu lukavstvu. Dunda, već prilično nakresan, viknu: — Zaludu, brate, nema ti meštra nad rkaćkog lupeža, osobito planinskog rkaća!
Kad sunce granu, Bakonja ugleda podalje njekoga rkaćkog popa i momka pred njim. Bakonja obode bijelca i stiže ga. Bješe krupan čovjek, velike, progrušale brade, vesela lika.