Upotreba reči rodbinski u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

zar se mi ne znamo tolike godine — lisiči osumnjičeni brkica, i kad god se obraća nekom od ispitivača, on ga oslovljava rodbinski, po imenu i, kao iz milošte, malo mu izmijeni i podmladi ime: nije Rade već Radoje, nije Veso neg Veselin.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

I zato su oko Sofke trčali svi i kao ulagivali su joj se, što su hteli time svoj rodbinski dug prema njoj da oduže: da je bar sada ugoste, počaste, dok se ta nesreća nije dogodila, da, kada tom nesrećom budu

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

I ona njemu stavi ruke na ramena, pa ga gledaše milo. U našem je narodu rodbinski osjećaj snažan i među daljom svojtom. On se prenio u pobratimstvo pa čak i u kumstvo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti