Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI
bacati na narod, nego poučiti ga i osvestiti kako se i u najvećoj stvari umu poroci dovijati, svaki će blagorazuman rodoljubac sa mnom biti saglasan. J. S.
MILČIKA: Nisam vas skoro tako raspoloženu vidila. NANČIKA: Morala sam, zašto ti je otac poznat kao veliki rodoljubac. MILČIKA: Da vas je Zelenićka čula govoriti!
SMRDIĆ: Tako mi soldat kaže. No umro nam je vojvoda. ZELENIKA: Slaba šteta kad nije rodoljubac da valja. Pešta i Budim važnija je za nas vjest. LEPRŠIĆ: Jesam li ja kazao da moraju propasti.
Šta ću da radim? SMRDIĆ: Dajte mu što je za njega. Je li pravo da on, kao poznati rodoljubac, ništa ne dobije; a drugi, koji su dvoličili, ili koji su poznati kao mađaroni, plaću beru?
3. LEPRŠIĆ, PREĐAŠNjI GAVRILOVIĆ: Evo, gospodin je Lepršić bar vatreni rodoljubac; on će dati što na sirotinju. LEPRŠIĆ: Čekajte dok bude slavensko carstvo, pak ćete onda viditi slave.
ŠERBULIĆ: Nikad ni doveka. Koji je bio lane mađaron, taj će se kao takav i poderati. GAVRILOVIĆ: A koji je rodoljubac, taj može činiti što oće, jelte? SMRDIĆ: Rodoljubac ne može drugo raditi nego što je rodoljubivo.
GAVRILOVIĆ: A koji je rodoljubac, taj može činiti što oće, jelte? SMRDIĆ: Rodoljubac ne može drugo raditi nego što je rodoljubivo. GAVRILOVIĆ: Kad bih vas o protivnom uverio?... Ali evo naši zemljaka.
LEPRŠIĆ: Kao vi, što dajete kćer za Madžara. ŽUTILOV: Vi ste fantasta. LEPRŠIĆ: A vi rodoljubac što ste napunili džep od krađe. GAVRILOVIĆ: Nemojte, gospodo, tako vikati; sramota je od strani!
Žutilov udaje kćer za Madžara, a gospodin Lepršić postao je činovnik izvan vojvodine, pa se sad prepiru koji je veći rodoljubac. ZELENIĆKA (osvrće se): Nema nigdi stolice da mogu pasti u nesvest. Je li to istina, zaboga?