Radičević, Branko - PESME
“ Evo sada godinica Otkako mu ne glam lica, I nojca se veće sprema, Njega jošte ovde nema, Niza lice ronim suze, — Da l' ga, Bože, sebi uze? Da li njega žeca ljuta Sred vreloga zgubi puta?
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Na časnu reč! Skočim ja tako s Lokruma i zaronim iz zezanja, radi društva. Ronim, ronim, ronim, izronim — kad ono Italija! Da mi umre majka ako sam teo da zbrišem! Evo, ovoga mi krsta!
Na časnu reč! Skočim ja tako s Lokruma i zaronim iz zezanja, radi društva. Ronim, ronim, ronim, izronim — kad ono Italija! Da mi umre majka ako sam teo da zbrišem! Evo, ovoga mi krsta!
Na časnu reč! Skočim ja tako s Lokruma i zaronim iz zezanja, radi društva. Ronim, ronim, ronim, izronim — kad ono Italija! Da mi umre majka ako sam teo da zbrišem! Evo, ovoga mi krsta!
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ “Lice kvarim te sokola ranim, Suze ronim te sokola pojim, Ja ga ranim da mi aber nosi, Da mi nosi i da mi donosi, Dosad mi je tri abera don’o: Na dvoru mi
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Umesto da sa tobom plivam I ronim, prskam tvoje lice: Za mramorom se tvojim skrivam. U tamnu ploču zurim nice. I stojim ispod lipe tvoje, Samcit,
Popa, Vasko - KORA
bele Cigaretu mojih briga U srcu svome gasiš U grozdu tamjanike Na moje usne čekaš 17 U moru bih spavao U zenice ti ronim Na pločniku bih cvetao U hodu ti leje crtam Na nebu bih se budio U smehu tvom ležaj spremam Igrao bih nevidljiv U
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Vinogradi, letnje nebo iznad njih, reka Tamiš u daljini, gde sam učio da plivam i ronim, sveje bilo isto kao nekad. A onda se odjednom pojavio i zvonik crkve u Idvoru.
Vinogradi, letnje nebo iznad njih, reka Tamiš u daljini, gde sam učio da plivam i ronim, sveje bilo isto kao nekad. A onda se odjednom pojavio i zvonik crkve u Idvoru.
Miljković, Branko - PESME
Čistom vatrom gonjen o šta ću sa onim Što sam video i čuo kada nenađen ronim U prostor pre reči gde trune moja glava Kada letim i ne mičem se ko čovek koji spava Ružo bez straha, suzo, odbegli
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Nestade teskobe, živnem. Odem do Mrtvaja vira. Skinem sa sebe odeću i bacim se u prozračnu zelenu dubinu. Ronim, štrcam vodu kroz zube, pokušavam nešto zaglušno da otpevam.
kako ih ponižavaju onim divljačkim obredima koje je izmislio Nikanor protiv svih crkvenih zakona i običaja, pa posle da ronim suze u nekom skrivenom manastirskom ćošku.