Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Kako nedostižan Cvet! Kao ukleta lutala je Kapljica ispod zemlje, klizila niz leđa znojnih rudara, niz šapice krtica i rovaca, tražila izvor. 3ahvaljujući jednom uspelo joj je da probije koru zemlje. Kako je sada šumela! Kako se ljeskala na suncu!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Takvog čoveka predstavljaju — između ostalih — Vuksan od Rovaca, Mrčarić Pejo, Ilija Birčanin, Petar Dobrnjac, Miloš Pocerac.
Vuksan od Rovaca, junak pesme Tri sužnja, odlikuje se ne samo junaštvom nego i retkom pameću. U trenutku kad treba da pogine on ne žali
Natrag se nije moglo, jer je tamo bila tamnica, mučenje, smrt. Život je zvao napred i Vuksana od Rovaca i čitav narod. Mrčarić Pejo je budna savest narodna.
carevih harača, a vojvode paša prevario, na tvrdu ih vjeru domamio, turio ih na dno u tavanicu: jedno bješe Vuksan od Rovaca, drugo bješe Liješ od Pipera, treće bješe Selak Vasojević. Ljuto cvile, jest im za nevolju, sužanjstvo je njima dodijalo.
Ljuto cvile, jest im za nevolju, sužanjstvo je njima dodijalo. Još besjedi Vuksan od Rovaca: „Braćo moja, ljubimna družino, mi hoćemo ovđe izginuti; šta je kome dalas najžalije?
Al’ besjedi Vuksan od Rovaca: „Ala, braćo, rđava junaštva! I ja imam dvore n timare, i u dvoru ostarilu majku, vjernu ljubu skoro dovedenu i
baci; pak se opet natrag povraćaše, opet dželat sa tavnice viče, te dozivlje Vuksana vojvodu: „Iziđ’ amo, Vuksan’ od Rovaca!
: carSuleman’, i otac i majko; iziđ’ amo, Vuksan’ od Rovaca), izostavljanje predloga (npr.: kojih žešćih u Primorju nema), zadržavanje prve imenice u nominativu dok se iduća koja je