Upotreba reči rube u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Sad marseljeza predvodi stope, I s Marne ubojne trube, Dželatu dok se do panja pope Gde glavu Francuskoj rube. I mi smo luč na drugoj strani, Predstraža i mač prava — I u nas podli advokat brani Što pređe branjaše slava!

Radičević, Branko - PESME

1 70 Nesta dima i junačke vike, I nestade cike od pušaka, Samo kašto još po nož sijevne: Turci rube mrtve srpske glave.

Kostić, Laza - PESME

Zar se tako usta ljube što im zubi rodu tvome na razboju samrtnome samim škripom glave rube? Zar se tako želno-voljno obamire na toj ruci što ti sa nje sinoć vojno na samrtnoj beše muci?

Ćosić, Dobrica - KORENI

Život u Srbiji je staro groblje... Ništa veliko ne može u njemu da izraste. Ko god od života nešto više traži — rube mu glavu. A šta čeka njega, koji želi Evropu u Srbiji? Stoji nasred sobe: šta to on hoće od sebe i života?

Bojić, Milutin - PESME

Vidiš li Veru što grobljima gazi I himnu kliče u snegu i vlazi, Dok senke sumnje vidike joj rube? Vidiš li čete što ne znaju stati, Što, onemele, u sutonu svesti, Sen snage skupiv u čelične pesti, Steg u krv

Leš do leša. Ciktaj stresa Složene 'rpe mesa. Trube trube, Oštrice telesa rube I snage grube U meso riju zube.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti