Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
,Sad ̓ajdete i u na̓ijama svaki toliko popišite, da su svagda gotovi sa oružjem, opancima i rubom i sve što vojniku treba. Vi knezovi, kad ja poručim, koji ne dođe s vojskom, u njegovu glavu.
Matavulj, Simo - USKOK
Skromni ručak od mesa i zelja brzo prođe, kao i doručak. Poslije podne Janko i đak Obrad otidoše u lov; išli su rubom polja, te do sutona ubiše dva zeca; poslije večere bilo je obično posijelo u mađupnici, samo što je vladika malo sjedio.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Krov zavičaja, Mesečev tavan, Na njemu jarmovi, rogovi, Zatalasana visoravan — Kolibe, debla, stogovi, A rubom neba — bogaze Kud sazvežđa samo prolaze.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
O, da je poći bar jednim, pa makar Lebdeli iznad zemlje tek tren koji: Dotaći onaj oblak ljubičasti Sa tankim rubom što ko novi bakar Il staro zlato usred neba stoji... Pa onda: opet il zauvek — pasti.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
znak visoke pažnje, svoju fotografiju (teško alkoholičarsko lice u svjetložutom okviru od jelenje kože s tankim zlatnim rubom), koja je otada uvijek visjela nad divanom u salonu. Ja nisam trpio tu prostoriju „koja je vidjela nadvojvodu”.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
I – u izokrenutoj slici neba i zemlje, a „pod rubom vidika“ – „kao da trepavicama odahnjujemo zavesu“ plavila. Odnos između potisnutih a podrazumevanih likova/slika i
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Čio sam, radostan bez povoda, eto tako. Šetam rubom južnog bedema, pogledam s vremena na vreme niz liticu i ponekad uhvatim sebe kako pomišljam da bih mogao ovako iz čista
Petrović, Rastko - PESME
A kada, za čitav vek, pogledamo docnije: Uvek još tu: sem kao da trepavicama odahnjujemo zavesu, Učini nam se pod rubom vidika sve nedostižnije; Od toga nam se rascepa glas, i zatresu Udovi.