Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Razgovor se odmah prekide. Učitelj priđe k njima da se upita. Mehandžija pritrča uslužno te smahnu rukavom prašinu s jednog stola ukraju, naređa tri stolice, metnu zapaljenu lojanu sveću u svećnjak od tenećke, s repićem i
Baš ore kao matorac! Kaže meni Dušanka... A ja mislim — šali se, vrag jedan! I opet joj suze udariše. Ona ih briše rukavom i smeje se. Ognjan se čisto zbunio. Neki plamen udario mu u lice. Zausti da rekne nešto, pa baš ne ume.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
One su lile potokom. Od njih jedva je nazirala njegovu belu košulju kako zamiče u lug... I širokim rukavom svojim brisaše oči... Srce je povuče za njim.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Brže! — kaže majci a odlaže nogama i rukavom briše znoj. Mati mu pruži. — Daj sve! — reče on. — Poslednjih deset dukata! — reče ona.
— I ovaj mali! Ti, ti vojniče! A šta ti ja koješta nisam mislio! Bože, bože! On obrisa lice rukavom, i držeći dete nastavi: — Znao sam, zacelo sam znao da ćeš doći. Tako sam baš u dlaku računao. A nana?
Đeda trže ruku: — Odlazi, nemoj mi poganiti rýkê! Zar si ti muško? Arsen okrete glavu zidu i zakloni oči rukavom od gunja — Radi, vala, od mene i od nje šta hoćeš! Mene ubij, a nju oteraj! Da ti je bogom prosto!
— A šta balite, vi žene, i cvijelite dijete? Vi ništa drugo i ne znate! — reče Aksentije Smiljanić, i obrisa rukavom suzu. Mićo iznese Marin kovčeg i turi ga u sijeno pod prednje sjedište. Pop poljubi Maru: — Pođi s bogom, Maro!
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Konjušar Hurkin, koji je sad išao pred konjima, ubrisa znoj sa čela, rukavom, i doviknu mu da su, najzad, stigli. Isakovič mu se osmehnu, zadovoljno, jer na ljude Hurkine nije imao, na celom tom
Kobila se uzjoguni, kad joj je konjušar prišao, a konjušar joj zapreti knutom. Valjda uplašena crvenim rukavom, pred očima, životinja se, iznenada, prope, tako, da se Petar nakrivio.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Šta bih ja sa vašim brisačima? Kad sečem crni luk za salatu ili kad mi se plače, ja oči brišem dlanom i rukavom... Rastanemo se tako, a između nas — beli svet. I još nešto u grlu. — Zašto ne pošalješ neke priče?
Simović, Ljubomir - HASANAGINICA
Pa kubure unakrst, pa noževi unakrst! Čovek delija, nema šta! Prosto nemam reči! Pa mu sve sjakti, rukavom oči da zaklanjaš! MUSA: Šta ćeš, doterao se čovek, neobičan zet mu dolazi!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— Ih! — veli podnarednik Trailo i pljucnu. — I ostaviste čorbu? — A, jok! Sum prosuo! — veli Jankulj, brišući lice rukavom. — Tako, tako, neka i oni iz pozadine osete šta je to glad.
Ili opomena živima. Sveštenik se vrati i otpeva poslednje: — Vječnaja pamjat... Mnogi su od naših rukavom brisali suze. Onda meštani s druge strane priđoše i odneše mrtve na kola. Trpali su ih jedne iznad drugih.
Sa nama maršuju i pešaci, dobroćudni i poslušni. Onako natovareni, gegaju, grešnici, pognute glave, brišući rukavom znojavo lice. A koliko večeras još... Ovaj nam je drum poznat. Prošloga puta na onoj raskrsnici imali smo zastanak.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Stojan utrča u sobu, i ona ode za njim. Čiči zadrhtaše vilice i pođoše mu suze na oči... On se ubrisa širokim rukavom od košulje, pa brzo dohvati voštanicu, prekrsti se pobožno, upali je i stavi na Gojkove grudi...
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Predveče, od hladnoće i buljenja ni u šta Podivljaš i, evo, nos brišeš mokrim rukavom. Donesi Mikelanđelovog Mojsija, niko se na nj Obazreti neće. (Šta on tu traži, kog vraga?
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
— I od radosti poče rukavom od košulje, seljački, sasvim zaboravljajući se, da briše suze. I po tome „vi“ a ne „ti kćeri, čedo“ Sofka vide koliko se
Ćosić, Dobrica - KORENI
Sanke su prazne. Sa njih siđe samo Mijat. Aćim rukavom pređe preko očiju. Moja nesreća je počela kad sam ga prvi put odvezao u Palanku, u školu. Sad to vidim.
Kad god sednete za sofru, hoću da se prekrstite za pokoj njegove duše.“ Rukavom je otirala suze jeda i ljutnje. Uvek je tako prekorevala decu i snahe, do smrti.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Pošto je povečerao, izbrisao usta rukavom, pažljivo uvezao zavežljaj sa ostatkom jela i popušio cigaretu, posle koje smo svi kašljali, čovek nasloni glavu na
A tada, izreče li Ilija ovu reč ne izreče li, uskomeša se ceo narod. Jedna seljačina poteže dobro iz flaše, obrisa rukavom rakijava usta, pa se razvika: — Braćo, jesmo li za narod? — Živeo! — čuše se uzvici. — I ja sam, braćo — reče seljak.
Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA
) Ama, šta se vazdan majete, dajte taj cilinder! XV ŽIVKA, DARA, ČEDA, ANKA, MOMAK ŽIVKA (nosi cilinder i gladi ga rukavom od bluze.) DARA i RAKA (dolaze za njom). ŽIVKA: Kad ga, nesrećnik, metnuo pod minderluk i napunio ga orasima!
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
) Digoh ruku da zagrlim Mladog nadnika, Što iz duše tako krasnu Sliku naslika. Digoh ruku pa rukavom Zbrisah posô ceo. „Oprosti mi, mladi brate, Veruj, nisam hteo.
Krakov, Stanislav - KRILA
Nikola učini prezriv pokret usnama. Raščupani brkovi mu se pokretoše. Nemarno se naže, podiže šlem, i obrisa prašinu rukavom. Čitavo isparenje znoja i umora diže se iznad ovih kratko ošišanih glava usijanih čelikom i suncem.
Ćipiko, Ivo - Pauci
E, da! Pop Vrane naredi Maši da mu poda čašu vina. Čobanče ispi i, otrvši usta rukavom od košulje, prihvati kamen iz kaluđerovih ruku.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Onda priđe detetu: — Kako se zoveš, mali? Dete je ćutalo i držalo majku za haljinu. Jedan od vojnika obrisa rukavom oči, pa će reći: — Zvali su ga Mića. — Hajde, ponesite ga! — naredi komandant. Vojnici podigoše dete.
Kad naiđoh, ovaj kao da se pravda: — Nisam, bogami, hteo da mu uzmem. Samo se našalio... Mića dugačkim rukavom briše oči i još jeca. Oko usta mu se nahvatale mrve hleba.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Sažali se Varalica nad gordom pticom, izvuče je iz procepa, rukavom svoje košulje previ joj krilo, i krene, hrabreći samoga sebe: »Jednom se živi! Jednom umire!